Sa dijagnozom afazije je mnogo teže suočiti se i omogućiti primenu efikasnih strategija rehabilitacije. Za neke osobe, razumevanje jezika će ostati trajni problem a izražavanje njihovih potreba, takođe može biti isto toliko teško. Kada osoba ima ovakve ozbiljne probleme, važno je fokusirati se na okruženje totalne komunikacije. To znači da treba koristiti sva moguća sredstva kojima se može pomoći razumevanju i izražavanju.

Postoje različiti tipovi afazija, zavisno od dela mozga koji je oštećen, i svaki tip afazije se ispoljava različitim simptomima.

Globalna afazija
Kod globalne afazije prisutan je opšti deficit mnogih kognitivnih funkcija. Veštine govora, jezika i pismenosti su, u određenom stepenu, sve pogođene. Govor se može sastojati od nekoliko pojedinačnih reči ili slogova, prisutni su poremećaji razumevanja, čitanja i pisanja.

Brokina afazija
Ovo je više ekspresivna afazija. Kada je samo Brokina oblast mozga pogođena osoba razume većinu izgovorenih reči i jezika ali ima teškoće u izražavanju. Mogu biti prisutne teškoće u pronalaženju reči (anomia), govor nije tečan, redukovan je i agramatičan. Teškoće pronalaženja reči mogu biti posebno upadljive i osoba može često koristiti pogrešne reči, kao što je “kašika” umesto “viljuška”. Drugi mogu da se “zaglave” na određenoj reči nastavljajući da je ponavljaju, ili koriste samo ključne reči npr. “stiže 9 sati stanica pokupi”.

Vernikeova afazija
Kada je oštećena samo Vernikeova oblast onda je pogođeno razumevanje jezika a osoba takođe može biti nesposobna da razume i ono što ona sama govori. Nedostatak sposobnosti praćenja sopstvenog govora znači da ona neće biti sposobna da proveri da li ono što govori ima smisla i da li je u skladu sa kontekstom. Govor je tečan ali osoba upotrebljava mnogo pogrešnih reči. Pisanje je takođe pogođeno.

Konduktivna afazija
Ovaj tip afazije daje tečan govor ali je on često prekidan učestalim varijacijama određenih reči koje se izgovaraju u cilju samokorekcije. Ponavljanje reči je često otežano uz izgovaranje različitih varijacija iste reči. Razumevanje je obično dobro očuvano.

Transkortikalna motorna afazija
Kod ovog tipa afazije, imenovanje je dobro ali spontani govor je redak. Ove osobe ne govore mnogo niti započinju razgovor.

Transkortikalna senzorna afazija
Kod ovog tipa afazije, osoba ima tečan govor ali je to obično žargon ili ponavljanje onoga što drugi govore. Takođe je prisutno teško oštećenje i usmenog i pismenog razumevanja.

Anomička afazija
Kod ove afazije veoma su očigledne teškoće sa pronalaženjem reči i u spontanom govoru i u zadacima imenovanja. Ipak, razumevanje je obično dobro, kao i ponavljanje.

Postoji nekoliko terapijskih pristupa u tretmanu afazija kod moždanog udara. Oni uključuju:
Pokušavanje stimulisanja pacijenta sa ciljem olakšavanja komunikativnog odgovora ili primena tehnika oblikovanja ili bleđenja kojima se pojedinac trenira da razvije odgovarajući odgovor. Sledeći pristup je reorganizacija moždanih funkcija, tako da neoštećeni delovi kompenzuju oštećene. Pragmatski pristup trudi se da povrati komunikativnu kompetenciju upotrebom bilo kojih modaliteta koji su na raspolaganju kao što su gest, crtanje, pisanje itd. Drugi pristupi raščlanjavaju različite delove moždanog funkcionisanja (koristeći kognitivni neuropsihološki model), utvrđuju oblasti teškoća/poremećaja i potom izvode hijerarhiju terapeutskih procesa da bi pokušali da poboljšaju jezičku i komunikativnu kompetenciju. Na primer, sa poremećajima imenovanja se često radi tako što se izvode raznovrsni zadaci imenovanja slika da bi se olakšalo prisećanje reči ili da bi se rafinisale strategije za pomoć pri pronalaženju reči.
Uspeh ovih pristupa u mnogome zavisi od težine moždanog udara, oblasti oštećenja mozga i frekvencije i intenziteta terapije. Neki terapeuti mogu koristiti kombinaciju pristupa. Nažalost, ukoliko je moždani udar težak, mala je verovatnoća da će bilo koji od ovih pristupa omogućiti osobi da se vrati u normalno, puno kognitivno funkcionisanje. U svakom slučaju, terapija može pomoći osobi da napravi neki napredak ka normalnom funkcionisanju i/ili da im pruži kompenzatorne strategije koje će im pomoći sa kognitivnim zadacima i komunikacijom.
Potrebno je uspostaviti strategije za osobu i ljude oko nje koji moraju postati mnogo svesniji svoje sopstvene komunikacije.