Aspergerov sindrom (ponekad zvan samo Asperger) je poremećaj autističnog spektra. Međutim, osobe sa Aspergerovim sindromom mogu pokazivati drugačije simptome od ostalih osoba iz spektra autizma, obzirom da često imaju natprosečnu inteligenciju i pristojne jezičke veštine (nema klinički značajnog kašnjenja u govoru i razumevanju jezika). Pojedinačne reči mogu se razviti do uzrasta od dve godine i jednostavne komunikativne fraze do treće godine. Ipak, deca sa ovim sindromom imaju teškoće u socijalnoj interakciji i čitanju socijalnih znakova i govora tela. Takođe, često imaju sužen raspon interesovanja i aktivnosti.

Pojedinci imaju i kašnjenje u motoričkom razvoju. DSM IV klasifikacija deli Aspergerov sindrom u 2 klastera poremećaja:

  1. Kvalitativno oštećenje socijalnih interakcija – što se ogleda u teškoćama u razumevanju neverbalnog ponašanja, uspostavljanju odnosa sa vršnjacima i socijalnom reciprocitetu.
  2. Sužen repertoar interesovanja – ovo se ogleda u stereotipnim ponašanjima i uskom rasponu interesovanja.

Osobe sa Aspergerovim sindrom takođe mogu ispoljavati preteranu govorljivost (verbalizam, preopširnost), imati teškoća u regulaciji jačine glasa, patiti od problema sa pažnjom i motorne nespretnosti. Iako nema leka za AS, činjenica da ove osobe imaju prosečnu do natprosečne inteligencije i dobre jezičke veštine, daje dosta prostora za podučavanje novim veštinama a osobi da napreduje u učenju o socijalnoj interakciji i društvenim normama. Generalna prognoza može biti povoljna za mnoge pojedince u smislu toga da se mnogi od njih mogu zaposliti po završetku školovanja.

Govor i jezik
Uprkos tome što osobe sa AS mogu da upotrebljavaju i razumeju jezik, u njihovom jeziku može biti prisutno nekoliko suptilnih razlika u poređenju sa jezikom neurotipičnih osoba. Njihova intonacija i visina glasa mogu biti drugačije, često zvučeći prilično monotono, a ponekad oni ne prate svoju glasnoću pa govore glasno. Mogu imati teškoća u razumevanju apstraktnog jezika kao što su metafore, idiomi i sarkazam i mala je verovatnoća da će upotrebljavati ovaj tip jezičkog izraza u svom izražavanju. Mogu imati teškoća u izvođenju zaključaka iz informacija koje čitaju ili slušaju. Osoba sa Aspergerovim sindromom može, takođe, vrlo bukvalno razumevati jezik. Vreme i matematički koncepti mogu takođe biti jako komplikovani za razumevanje ovim osobama.

Socijalne veštine
Osobe sa AS imaju teškoća sa socijalnim veštinama. Veštine kao što su naizmeničnost, prikladno započinjanje razgovora, postavljanje prikladnih pitanja i odgovaranje u skladu sa kontekstom može im predstavljati teškoću. Osoba sa AS može voleti da nadugačko priča o svojim interesovanjima i da pokazuje malo entuzijazma za slušanje konverzacije o interesovanjima drugih ljudi. Takođe može biti prisutan neprikladan fizički kontakt sa dodirivanjem, guranjem u prolazu ili nepoštovanje ličnog prostora druge osobe.
Nedostatak empatije je često osobina koju pokazuju osobe sa AS, oni mogu biti neosetljivi na uznemirenost (tugu, žalost, nevolju…) drugih ljudi ili reagovati neprikladno ili u pogrešnom trenutku (npr. smeju se kada neko plače). Nenamerno mogu koristiti jezik koji vređa druge ljude, kao da na primer kažu nekom da je debeo.

Ponašanje
Osobe sa AS mogu takođe imati teškoća sa pravilima, često ne prave generalizaciju nekog pravila u različitim okruženjima. Njihovo nepoštovanje autoriteta može biti uzrokovano time što im nedostaje razumevanje ljudskih uloga i statusa. Neke osobe mogu biti senzono preosetljive ili imati stvari koje su okidači tantruma ili neprikladnih ponašanja (kao što je iznenadna promena u rutini). Ljudi koji rade sa osobama iz autističnog spektra moraju biti svesni okidača ponašanja i svest o tome da moraju pripremiti osobe ukoliko postoje promene u njihovoj rutini ili planiranju tretmana. Neki pojedinci mogu imati opsesivna ritualna ponašanja, koja oni doživljavaju umirujućim ili stimulišućim.

Učenje
Postoje dokazi da deca sa AS mogu biti motivisanija da uče o nečemu ukoliko to inkorporiramo u njihovo posebno interesovanje. Učenici takođe mogu dobro reagovati na tretman koji uključuje vizuelnu podršku i socijalne priče da im pomognu da se organizuju i razumeju. Prisustvo svesti o senzornim teškoćama je od ključne važnosti, što uslovljava upotrebu stvari kao što su čepići za uši (da se izbegnu glasni zvukovi ili ometanja) ili tastature (kada je pisanje teško zbog motoričkih teškoća) i sl.