Komuniciranje sa gluvom ili slušno oštećenom decom može biti teško, i deca sa oštećenjem sluha neminovno imaju određeni stepen govorno jezičkog kašnjenja. Postoje brojni načini da se pomogne detetu da razvije svoje govorne i jezičke veštine i oni zavise od sledećih faktora:

  • Koliki je stepen detetovog oštećenja sluha?
  • Koje su želje roditelja?
  • Koji je detetov prvi jezik (znakovni ili govorni)?
  • Da li dete ima slušni aparat ili kohlearni implant?
  • Koju vrstu škole dete pohađa (za gluve ili čujuće)?

Ukoliko je dete član zajednice gluvih i/ili njegovi roditelji takođe imaju oštećenje sluha, moguće je da ono neće pratiti „oralni/slušni“ put jezičkog razvoja i koristiće znakovni jezik. Znakovni jezik je pravi jezik koji obuhvata široki rečnik i gramatičke strukture i takođe uključuje izraze lica. Svaka zemlja ima svoje znakove a često i pojedine oblasti unutar jedne zemlje imaju regionalne razlike (kao da imaju lokalni dijalekat ili akcenat).

Druga deca, sa slušnim aparatima ili kohlearnim inplantima, će pratiti oralno/slušni put i imati slušni trening i učiti govorne glasove. Postoje različiti pristupi da bi se potpomogao govorno jezički razvoj. Efikasna habilitacija i tretman za mnoge koji nose kohlearni implant je auditorno-verbalna terapija. Ovaj pristup usmeren je na slušanje i svest o zvukovima jer je to najprirodniji i najefikasniji način da deca nauče govor. Auditorno-verbalna terapija koristi svaku moguću priliku u toku dana za slušanje i učenje, koristeći detetovo okruženje kao sredstvo za učenje.

Deca sa blagim do srednjim oštećenjem sluha mogu zahtevati konvencionalniju govornu terapiju, iako će i oni imati koristi od rada na osvešćivanju i diskriminaciji zvukova.
Iako auditorno-verbalna terapija ne ohrabruje učenje znakovnog jezika, neka deca sa teškim oštećenjem sluha i slušnim aparatima mogu uporedo sa radom na govoru učiti i nešto znakovnog jezika.

Promena komunikacijskog okruženja kod kuće i u školi
Uporedo sa pomaganjem gluvom detetu da komunicira, svi oko deteta moraju pojačati svest o sopstvenoj komunikaciji i komunikacijskom okruženju. Kao komunikatori, sa gluvom decom moramo biti svesni velikog broja sopstvenih ponašanja, uključujući: okretanje licem ka slušno oštećenom detetu kada komuniciramo, jasno i razgovetno izgovaranje tako da oni mogu videti naše pokrete usana i, kada je potrebno, upotreba gestova, znakova ili vizuelnih pomagala (uz auditorno-verbalnu terapiju, možda nećete pratiti neke od ovih procesa, dok učite dete da sluša i razlikuje). Moramo takođe obraćati pažnju na okruženje i komunicirati u prostoru koji je dobro osvetljen i gde je manje pozadinske buke.

Postoji mnogo stvari koje mi i oni oko nas možemo uraditi da život učinimo lakšim kada dođe do oštećenja sluha:

  • Objasnite onima oko vas da imate teškoća sa slušanjem. To će omogućiti drugima da kompenzuju i razumeju vaše teškoće.
  • Izbegavajte diskusije kada ste u okruženju sa dosta sredinske ili pozadinske buke kod kuće (npr. radio ili tv upaljen)
  • Gledajte u osobu kada sa njom razgovarate, često će vam izraz lica i pokret usana dati dosta dodatnih signala da razumete određene reči.
  • Ukoliko govorite nekome ko ima oštećenje sluha govorite izražajno (ali bez preterivanja) i koristite ruke za gestikulaciju i dodavanje znakova slušno oštećenoj osobi
  • Čuvajte svoj slušni aparat. To je vredan komad opreme koji zahteva brigu i održavanje.
  • Kada tek počnete da koristite slušni aparat, možda će vam se to činiti kao čudan osećaj i trebaće vam vremena da se na njega naviknete. Istrajte u nošenju aparata zato što ćete se navići na njega i tek onda uvideti njegovu korist.
  • Istražite lokalne grupe podrške da se raspitate o oštećenju sluha i vrstama usluga podrške koje su vam dostupne.
  • Istražite koje su druge vrste opreme dostupne za pomoć kod slušnog oštećenja kao što su: vibrirajući budilnik, pojačano zvono na vratima, usluge za pomoć pri telefoniranju itd.

Zajednica gluvih
Važno je naglasiti da zajednica gluvih ima veoma jak identitet i mnogi ne osećaju oštećenje sluha kao oštećenje. Oni imaju sopstveni jezik (znakovni jezik – zakonski priznat u mnogim zemljama) i društvene mreže. Mnogi ljudi u zajednici gluvih smatraju da postoje etička pitanja vezana za kohlearne implante, zato što malom detetu nije data mogućnost izbora da bude deo zajednice gluvih. Svako ko želi da radi sa slušno oštećenom decom trebalo bi da provede vreme u okviru zajednice gluvih da bi naučio o njihovoj kulturi.