Savremena tehnologija nam pruža odlične mogućnosti da radimo na aspektima na kojima je upotrebom konvencionalnih tehnika bilo teško raditi. Upotreba ovog programa pomaže osobi da nauči kako da procesuira govor tela (svog i tuđeg), što može dovesti do razbistravanja ključnog izvora društvenih informacija. Mogućnost tačnog uviđanja i obrade govora tela drugih ljudi će pomoći osobi sa autizmom da više uživa u komuniciranju i postepenom proširivanju svog raspona telesnog izražavanja. Obe veštine (razumevanje i izražavanje) mogu pomoći osobi da se bolje pripremi i fluentnije i recipročnije reaguje na ključne socijalne rutine drugih ljudi.

Ovaj program sastavljen od 40 edukativnih aktivnosti napravljen je da odgovori na niz potreba osoba iz spektra autizma na kojima je do sada bilo komplikovano raditi. Teškoće u razumevanju govora tela, u prepoznavanju samoga sebe, imitacija ili zajednička pažnja su ključne veštine koje treba razvijati kod deteta. U okviru ovog programa deca ih uče kroz igru, na zabavan način, uz podršku terapeuta ili u društvu neurotipičnog vršnjaka.

Upotrebom sistema kamera-projektor uz tehnologiju prepoznavanja pokreta, lik se projektuje na platno na kojem se nalaze brojni grafički i muzički elementi koji su dodati da usmeravaju proces učenja.

Da bi se definisali edukativni ciljevi, prvo su razmotrene specifične teškoće u ključnim razvojnim oblastima kao što su govor tela, zajednička pažnja ili imitacija. Potom je iskorišćeno dostupno znanje o efikasnim načinima pružanja podrške ovim osobama upotrebom vizuelne strukture i muzike da bi se na osnovu svega toga razvio pedagoški predlog namenjen prevazilaženju ovih teškoća upotrebom savremene tehnologije uz maksimalno oslanjanje na njihove jake strane. Aktivnosti su vizuelne, uključuju muziku i upotrebu sopstvenog tela. Raspoređene su u različite odeljke u zavisnosti od pedagoškog nivoa: (individualni rad, interakcija sa terapeutom, svest o sebi, pažnja, imitacija i komunikacija). Sve aktivnosti imaju zajedničku strukturu i mogu se igrati sa jednim ili dva igrača (učenik – terapeut).

Nivo percepcije govora tela i neverbalne komunikacije varira od osobe do osobe. Mnoge osobe sa autizmom imaju teškoće u upotrebi ekspresivnih gestova ili čak i instrumentalnih gestova kao što je pokazivanje. Zbog toga se vežbe u okviru programa odvijaju na različitim nivoima:

  1. Odraz (refleksija) sebe na platnu, kao u ogledalu
  2. Odraz piktograma (marionete) preko lika u ogledalu
  3. Samo piktogram (marioneta) koji preslikava sve pokrete koje igrač pravi.

Ovakva struktura nam omogućava da radimo upotrebom najrealističnijeg i najdirektnijeg mogućeg vizuelnog prikaza sve dok se ne ovlada manje originalnom koncepcijom koja je neophodna za rad na apstraktnijim konceptima.

Značenje piktograma

Piktogrami su jedan od najčešće korišćenih alternativnih sistema komunikacije i većina osoba sa autizmom može da nauči da ih ispravno koristi. Mogu ih upotrebljavati da razumeju svet oko sebe, da nauče da struktuiraju svoj fizički prostor ili vreme putem rasporeda ili dnevnika aktivnosti i za komunikaciju sa drugima pokazujući ih da bi tražili neku stvar ili izrazili svoje mišljenje.

Međutim, osobe sa autizmom često ne razumeju značenje piktograma jer ih i najmanja promena u debljini linije, boji itd, zbog specifičnosti senzorne obrade, može učiniti neprepoznatljivim. Mogućnost upotrebe piktograma superponiranih na predmete iz pravog života može pomoći osobama sa autizmom da u realnom vremenu naprave vezu između pravog lika i piktograma.