Senzorna integracija je “proces organizovanja čulnih informacija za upotrebu”. To je neurološki proces koji nam omogućava da damo smisao svetu oko nas putem primanja, registrovanja, modulacije, organizovanja i interpretacije informacija koje dolaze u naš mozak kroz naša čula. Pravilna i izbalansirana obrada ovih informacija omogućava nam da u svakom trenutku budemo u skladnoj interakciji sa svojom okolinom razvijajući i usložnjavajući svoje adaptivne reakcije, učeći da svojim telom postupamo na koristan i kreativan način.

Svet oko sebe doživljavamo uz pomoć sedam čula. To su pet svima poznatih čula : sluh, vid, miris, ukus i dodir. Pored njih čovek u sebi ima skrivena još dva čula koja se zovu proprioceptivno koje se nalazi u zglobovima i vestibularno tj. čulo ravnoteže.

Idealna situacija je da su sva čula funkcionalna, dobro kalibrisana i da rade sinhrono i integrisano dajući nam jasnu sliku nas samih i okruženja u kojem se nalazimo omogućavajući nam da u svakom trenutku donosimo najbolje odluke u skladu sa datom situacijom. Pravilno funkcionisanje ovih sedam čula predstavlja temelj celokupnog učenja. Kada iz nekog razloga dođe do poremećaja senzorne obrade, što se manifestuje ili sniženom ili pak preteranom osetljivošću u nekom od senzornih modaliteta, narušava se ravnoteža čulnog doživljavanja. Čovek tada dobija iskrivljenu i često nestalnu i neujednačenu sliku o sebi ili svetu oko sebe. Tada postaje teško zidanje kuće znanja na tako poljuljanim temeljima i često dete pronalazi različite kompenzatorne mehanizme kojima će regulisati svoje senzorne potrebe.

kucicca-ucenja

KUĆICA UČENJA

Čulo sluha:
Teškoće u slušnoj obradi utiču na lokalizaciju zvuka (prekursor veština igre), receptivni i ekspresivni jezik (rečnik, gramatiku, dužinu rečenice) i razvoj artikulacije. Utiču na prozodiju (melodiju govora), kontakt očima, držanje teme razgovora, praćenje uputstava i pragmatski razvoj (društvenu upotrebu jezika i ponašanje).

Čulo vida:
Problemi u ovom čulnom modalitetu utiču na stalnost objekta i eksplorativnu igru uopšte. Ometaju mimiku, kontakt očima, interpretaciju osećanja, raspon pažnje, naizmenično učestvovanje, izražavanje zahteva i komunikativne namere (rani pokazni gest). Takođe mogu uticati i na razumevanje kvaliteta (teksture, pridevi), kvantiteta (količine, brojevi), prostora (predlozi) kao i na bazičnu orijentaciju ka osobama/mestu/vremenu i razumevanje rečnika vezanog za vreme poput godišnjih doba, sekvencioniranja prvi/srednji/poslednji itd.

Čulo ukusa:
Oralna defanzivnost (preosetljivost) utiče na razvoj oralne motorike, hranjenje, artikulaciju i ekspresivni govor. Utiče na razumevanje delova tela npr. onih koji grade usta, kvalitativnih koncepata (teksture, pridevi) kao i na veštine igre uopšte i socio emocionalni razvoj. Ona može dovesti do propuštanja ispitivanja predmeta ustima kao prve faze eksplorativne igre kao i trenutaka povezivanja sa roditeljima tokom hranjenja i uživanja u jelu. Zatim utiče na sposobnost samo-umirivanja, koja je početak samoregulacije. Ciklus sna i dužina obroka mogu takođe biti pogođeni obzirom da dete ne može da podnese flašicu, cuclu, prst ili kašičicu. Snižena osetljivost u predelu usta takođe utiče na uzimanje hrane, tolerisanje različitih temperatura ili tekstura hrane, pretrpavanje usta, jedenje nejestivih stvari, prosipanje i balavljenje tokom jela i pića.

Čulo dodira:
Donosi nam informacije koje dolaze iz receptora kože o dodiru, pritisku, temperaturi, bolu i pokretu dlačica na koži. Doprinosi stvaranju slike o sebi. Ono nam govori šta je „ja“ a šta nije „ja“. Pomaže u povezivanju ljudi i osećaju sigurnosti. Dodiri dubokim pritiskom su umirujući. Laki dodiri su upozoravajući. Pomaže nam da naučimo oblike predmeta. Taktilna defanzivnost (preosetljivost na dodir) utiče na eksplorativnu igru uopšte, na sposobnost da se izgradi rečnik kroz razumevanje kvaliteta (teksture, pridevi) i kvantiteta (količine, brojevi). Takođe ometa veštine oralne motorike i artikulacije, mimiku i socijalne interakcije uopšte zbog odbijanja kontakta dodirom. To pogoršava sposobnost samo-umirivanja i samostalne igre sa igračkama vodeći do problema sa samoregulacijom. Kada je pak u pitanju snižena osetljivost u ovom čulnom modalitetu dete ispoljava autostimulativna ponašanja (ruke su mu stalno na ustima/usnama, stavlja predmete i odeću u usta, razmazuje ili se igra sa pljuvačkom, sedi na rukama/nogama, insistira da drži stvari u rukama, gura ili trlja telo o stvari/zidove/ljude, trlja prste o ruku ili druge prste). Takođe dolazi i do samopovređivanja (grebe se, štipa se, trlja se o nešto, udara se, čupa kosu, grize ruku/zglob/šaku)

Vestibularno čulo:
Donosi nam informacije iz unutrašnjeg uva o ravnoteži, gravitacionim promenama, pokretu i poziciji u prostoru. Pomaže nam da se orijentišemo u prostoru i razumemo pokret kroz prostor. Pomaže nam da posturalno prilagodimo svoje telo promenama u položaju (ravnoteža). Koordiniše sa očima da bi nam pomoglo da se orijentišemo u okruženju. Ima jak uticaj na bilateralnu motornu koordinaciju, tonus mišića i stanje pobuđenosti. Stimulacijom se mogu izazvati stanje mira i pozitivne emocionalne reakcije. Ono takođe može izazvati jake negativne reakcije i neprijatnost. U slučaju snižene osetljivosti u ovom modalitetu dolazi do pojave samostimulativnog ponašanja (ljuljanje tela, mahanje glavom, vrtenje u krug, mahanje ili mrdanje prstima blizu očiju, stalno hodanje, trčanje, hodanje uz poskakivanje)

Proprioceptivno čulo:
Donosi nam informacije iz mišića i zglobova o pložaju tela, težini, pritisku, istezanju, pokretu i promenama položaja u prostoru. Ima jak inhibitorni uticaj (smiruje nas). Pomaže u formiranju tonusa mišića. Deca koja imaju teškoće u interpretaciji proprioceptivnog unosa imaju problem u gradaciji i planiranju svojih pokreta i u regulaciji nivoa pobuđenosti. Takođe mogu ispoljiti razna autostimulativna ponašanja (tapše rukama, skače, preskače, preterano lupa nogama, hoda na prstima, pritiska se uz predmete sa stsnutim zubima, pritiska ili lupa petom o petu ili zglobom o zglob, penje se na neprikladna mesta, gura se ili jako prislanja na ljude ili nameštaj, škrguće/škripi zubima, udara glavu ili telo o zid, udara se u glavu, udara se ili šamara, grize ruke/zglobove/šake)

Cilj tretmana senzorne intregracije je da se poboljša efikasnost kojom nervni sistem obrađuje i koristi senzorne informacije da bi dete bolje funkcionisalo. Kako osoba postaje sposobnija da integriše senzorne informacije koje pristižu u njen centralni nervni sistem uviđamo složenije adaptivne odgovore koje oslikavaju bolju neuralnu organizaciju. Ovi odgovori ogledaju se u boljoj regulaciji, poboljšanju pažnje i poboljšanju funkcionalnih veština i ponašanja. Tokom vremena prikladni odgovori se generalizuju i na okruženja izvan terapije uključujući kuću i širu društvenu zajednicu.

Senzorna integracija i socijalne veštine
Deca sa poremećajima senzorne obrade susreću se sa mnogo izazova u razvoju odgovarajućih i plodotvornih veza sa svojim vršnjacima. Postoje mnoge prepreke koje koje sputavaju ovaj razvoj i koje mogu postati faktor koji doprinosi stvaranju loše slike o sebi i izolaciji. Glavni simptom kod Aspergerovog sindroma, ADD, ADHD, Autizma i PDD je teškoća u formiranju odgovarajućih socijalnih veza obzirom da ova deca ne obraćaju pažnju na „socijalne znakove“. Udruženo sa ovim idu i teškoće u senzornoj obradi koje takođe utiču na sposobnost ove dece da razviju veze sa drugima. Tako je, DUPLO JAO! Kao posledica toga, deca postaju ili previše energična, previše gruba, ne mogu da sede mirno, impulsivna, plašljiva, povučena, agresivna, imaju teškoće u učenju ili su samo pogrešno shvaćena i negativno etiketirana od strane svojih vršnjaka. Stoga, druga deca teže da ih izbegavaju zato sto je „teško“ igrati se sa njima.

Kada radimo sa decom na aktivnostima senzorne integracije, često radimo u parovima ili grupi, što je jedan od najboljih načina da se radi na bilo kom problemu socijalnih veština. Deo tretmana je pomoć u čitanju socijalnih znakova, odgovaranje drugovima, čekanje na red, učenje kako da se podnese poraz ili kako se radovati kad pobediš, i razmena sličnih iskustava među decom. Tretman u grupi je dobar ako jedno dete izvlači drugo iz njegove ljušture i tera ga da proba nove stvari ili pak smiruje drugo dete samo gledanjem, ohrabrivanjem ili davanjem modela ponašanja. Postoje mnoge igre i aktivnosti socijalnih veština koje se mogu igrati uz prećenje i vođstvo terapeuta. Socijalne veštine su jako važne i njihov razvoj je neraskidivi deo aktivnosti i terapije senzorne integracije.

U zavisnosti od potreba svakog deteta, rad je individualan, u parovima ili u okviru manje grupe.