Dajem vakuum ostavljenosti u zamenu za donošenje daška ljubavi u godine samoće.
Metak ljubavi nek doleti u dokonu gustinu dosadnog samotnjačkog življenja koje vodom dokonosti šišti.

Da moja ućutkanost ne bi ucveljeno mlakom užurbanošću zvonila iz tugom obojenih daljina, stavite u nju zrno ljubavi čiste da oslepljeno srce moje ispuni oštrom lepotom svojom. Turobnu česticu želje za normalnošću to će seme malo, svojim rastenjem uvući u sebe i preobraziti u zadovoljstvo sobom i sopstvenom jedinstvenošću.
Molim vas da mi date lahor šuštanja toga, da uz ljubav delatnu vašu ja oživim još do časa dalekoga. Jer voljenje vaše mene nosi do budućnosti daleke.
I verujte mi, balerini virtuoz kada svira, to je ništa prema trunčici ljubavi vaše prema bilo kome dakako ljudskom biću.


Autor: Kata