Na ovoj stranici možete pročitati šta o nama misle oni koji su nas upoznali i sa nama sarađivali.

Uvek smo otvoreni za vaše komentare i kritike!

🙂

Sa Logopedilištem se družimo već 6 godina, i za tih 6 godina smo progovorili, skinuli pelene, naučili dosta toga o sebi i drugima, usuđujem se reći uspešno se spremili za školu i otkrili talente koje svakodnevno unapređujemo. Najbolje od svega je što i posle ovoliko vremena sa zadovljstvom idemo na vežbe i radionice, a uverena sam da je razlog za to što podrška ekipe iz Logopedilišta pored toga što je stručna, je i prava topla ljudska ruka prijatelja.

Nada Tarabić, Mihailo 8 god

Srećna sam što postojite…
Srećna sam što razumete naše probleme…
Srećna sam što ste pre svega LJUDI, pa tek onda izuzetni stručnjaci…
Srećna sam što zajedno koračamo ka boljoj budućnosti….
Srećna sam jer smo mi danas ono što jesmo u velikoj meri zahvaljujući Vama…
H V A L A V A M !!!

Deana
U momentima kada je bilo teško, kada sam shvatila da moj sin ima problem sa govorom i kada su se ređale dijagnoze i mišljenja došli smo kod nekog neverovatno toplog ko je posle prvog časa rekao biće sve u redu. Šta više treba očajnom i zbunjenom roditelju od toga. Malim koracima, stepenik po stepenik, u Logopedilištu smo dve godine i Matija priča. Goca Zečević je naša drugarica, naša najveća podrška, neko ko u svakom momentu zna da nas usmeri šta dalje. Svako jutro kada izlazimo iz kuće prva reč koju Matija kaže je Goca.
Sanja Jevtić
Logopeda Gordanu Zečević preporučio nam je najviše primer deteta sa kojim radi. To dete sa sličnim razvojnim problemima fantastično je napredovalo, a mi smo u toku godinu i po dana pratili njegov napredak i odlučili se da moramo da pružimo šansu našem sinu. Dovodeći dete već dve godine na časove muzike kod Ksenije Mirković, koja je takođe član tima „Logopedilišta“ (a kojom smo oduševljeni), pratili smo još dece koja rade sa Gordanom. Izuzetan napredak mnogih od njih ulivao nam je nadu da su u „Logopedilištu“ i čuda moguća. Kad smo počeli sa logopedskim tretmanima kod Gordane odmah smo se uverili u njenu toplinu i ljubav prema radu sa decom. Iz te ljubavi desile su se, kako smo uvideli, i inovacije u njenom pristupu deci i neki hrabri potezi potaknuti Gordaninom verom da svako dete u sebi ima jake potencijale za napredovanje. Kod Gordane sina dovodimo nekoliko meseci, jako smo zadovoljni i nastavićemo.
mama Ana
U Logopedilistu smo dve i po godine.
Jako sam srecna sto imam privilegiju da mi dete edukuju ovako divni ljudi puni topline, strpljenja i znanja.
Imaju dosta zanimljivog materijala za rad, igracaka i terapijska pomagala (ksafa, z-vibe,…) potrebnih nasoj deci.
Ovi divni ljudi su nas poveli putem kojim zajedno koracamo ka sigurnoj i srecnoj buducnosti, bez osvrtanja.
Sa vama smo sve srecniji,
Vi ste bitan deo naseg zivota i zato HVALA VAM!
porodica Kovačević
Pre susreta sa Logopedilištem bili smo tužni, zbunjeni roditelji ćutljivog dečaka sa „drugačijim razvojnim satom“. Nismo mogli a ni znali da komuniciramo sa njim, živeli smo u tišini ne znajući šta naš sin voli ili ne voli, da li je tužan ili srećan. Nakon MNOGO sati provedenih u Logopedilištu (tretmana, vežbi, radionica) otvorio se novi svet. Dečak je postao veseo brbljivac i odličan učenik 2. razreda redovne škole. Verovali smo prijateljima iz Logopedilišta i upoznali našeg sina, promenili se i naučili šta je to podrška i postali strpljivi. Naučili su nas da verujemo našem JEDINSTVENOM sinu. U svetu kojim dominiraju norme i terapije NAŠA deca se često smatraju nosiocima „simptoma” i izvorima “problema” i “briga”, ali njihove neverovatne sposobnosti zapravo predstavljaju zlatne prilike za napredak. To smo shvatili u Logopedilištu i zaključili da ja kombinacija STRUČNOST-VERA-LJUBAV dobitna. Od vremena kad su počele prve roditeljske brige koje su donele stres i suze pa do danas kad smo srećna, nasmejana porodica Logopedilište je naš pouzdan vodič. I hvala na tome.
mama Zoka
Sa Marijanom Tomanić (teta Majom) iz Logopedilišta se družimo već 3 godina. Tu su i Goca i Jeka, koje uvek imaju topli i nežni zagrljaj za našu Teodoru. U Logopedilištu smo dobili nadimak Tea, ali i uvek dobru i nasmejanu Maju koju Tea obožava, grli i ljubi posle svakog časa. Raduje se svojim odlascima, jer ide da uči slova.
Ekipa u Logopedilištu je sjajna, pre svega što je njihova ljubav ka deci i želja da im se pomogne ogromna. Hvala na podršci i razumevanju kad nam je bilo teško.
Teodorini mama i tata
Naše druženje sa Logopedilištem počelo je pre šest godina. Starijem detetu je bila potrebna pomoć u govoru. Posle ne baš sjajnog upoznavanja sa državnim službama i straha koje je moje dete imalo u tom trenutku, upoznali smo se sa osobljem Logopedilišta.
Naš problem smo otklanjali sledećim redosledom: smeh, igra i rad.
Sada smo u Logopedilištu sa mlađim članom porodice. Ponovo se smejemo, igramo i učimo.
Dragi roditelji, veliki je stres detetov to što možda ne ume ili ne zna kako da priča pravilno. Bespotrebno je već takav problem dodatno opterećivati suzama i strahom.
Moji klinci rastu sa svojim problemima srećni i bez brige. Sa saznanjem da postoji neko ko će uz osmeh i igru nagraditi njihov ogroman trud.
Mama dva nasmejana dečaka…
Kada smo došli u Logopedilište oduševila nas je KOLIČINA igračaka i materijala za rad. Onda smo osetili toplinu i videli osmehe logopeda. One nas razumeju, podržavaju i savetuju. Kada smo dobri hvale nas! One vole svoj posao i vole decu i zato im veliko HVALA!
Emilijana
Hvala našim dragim prijateljima iz Logopedilišta, uz koje smo izgovorili prve reči i uvežbali prve rečenice. Rad sa našom divnom Gocom, nije nam pomogao samo da prevaziđemo jezičke poteškoće, već smo stekli i divnog i dragog prijatelja, pedagoga i najdobronamernijeg savetnika. Naša deca su kroz vaš metod rada uživala u novim dostignućima i jedini problem koji smo imali, je bio kraj časa i vreme kada je trebalo da se ide kući. Želimo svim novim učenicima Logopedilišta napredak i uspeh u radu kakav smo i mi imali!
Mama Tanja

Kada smo prvi put dosli na razgovor kod Goce bili smo više prestravljeni od svega što nam je do tada servirano vezano za već trogodišnje nam dete i besni zbog cinjenice da sve institucije kod kojih smo bili traže brdo para ni za šta. Silne mape mozga razne analize od 100 evra na parčetu papira A4 formata. Moj muž je posle svega toga jedva i pristao da probamo još i u Logopedilište da odemo. Gocu sam upoznala radeći na dečijem sajmu gde su prezentovali svoj rad i nešto je bilo u načinu na koji mi se obratila i opisu načina na koji radi sa decom, što me je vuklo da probamo bar još kod nje.
Razgovor je zbog naše nervoze i frustracije prošao napeto ali smo izali sa nekim osećajem olakšanja i osećajem rasterećenosti. Pre tačno pet godina krenuli smo kod naše Goce. Do tada smo navikli da vidjamo sina kako sedi s druge strane katedre i kako neko od dotadašnjih defektologa vičući i sričući pokušavaju da ga nauče nešto što je nacrtano u knjigama i s čim nije imao dodir. Kada smo prvi put došli po njega posle prvog tretmanasa Gocom prosto smo zanemeli. Dečija soba prepuna igračaka, floor time pristup, igraju se na tepihu, dete s smeje, niko ne viče, igračke svuda a on ni ne pomišlja da ide kući. Obično je ranije imao običaj da prekuka ostanak a odlazak da jedva dočeka i istrči napolje, sa Gocom je bila totalno druga priča. Mi smo bili prepuni pitanja posle svakog tretmana. Goca nas je strpljivo slušala i odgovarala na svako iako smo u početku neka ponovili po hiljadu puta, ali kada vas neko od ranije izbombarduje svakakvim i tačnim i netačnim informacijama više ne znate čemu da se nadate. Tek par godina kasnije sam shvatila da je to Goca odmah uočila i da nam je poklonila preko potrebnu pažnju jer je shvatila da ako opravdano uimiri nas i nauči nas šta i kako da će nam i dete napredovati. Tada je svako pitanje bilo hoće li progovoriti. Evo nas danas, sedam i po godina, upisali školu, pričamo, doduše još ne kako treba ali tu su iskazivanja emocija, konačno momenti kada znamo šta ga boli i koliko ga boli, konačno možemo da se sporazumemo i da se družimo bez onog stresa i brige da li će i šta će biti s njim, a delovalo je da se nikada neće desiti. Ima tu još da se radi, ali kada znate i vidite da vam dete napreduje nekako više nema one količine straha. Kada znate da je u pravim rukama.

Što se mene kao roditelja tiče Goca je bila moj veliki saveznik u borbi sa strahovima i nekim problemima koja se dešavaju uglavnom u svakoj porodici gde živi dete sa posebnim potrebama. I dan danas mi je oslonac i moj psiholog i sada posle pet godina – naš prijatelj. Čini mi se da mi je toliko ušla u dušu i pročitala me da više nije ni potrebno da joj kažem šta je u pitanju, bilo da su srećne ili tužne misli, odmah me pročita.

Ono za šta bih posebno pohvalila Logopedilište je da su uvek u toku sa novim metodama pristupa deci i da uvek uspeju to da dovedu do naše dece. Tako je npr slučaj sa radionicama koje se održavaju subotom. Muzička radionica, fina motorika i socijalna radionica. Ksenija profesionalac koja je dovela naše dete do faze da više nema potrebe da budemo uz njega dok peva o delovima tela ili Deda Mrazu, već se to pretvorilo u njegovo vreme pevanja a sada i učenja klavira, i naše vreme opuštanja, ispijanja kafe natenane. Motorika kod Jece gde lepe slamčice, seckaju papiriće ali i uče kako pravilno da drže olovku, iscrtaju neki oblik i sve uz igru. Socijalne veštine gde ih obučene i vrlo sposobne devojke suočavaju jedne s drugima i teraju da medjusobno komuniciraju, da vežbaju socijalizaciju.
Novitet je piktogram – učenje govora tela pomoću savremene tehnologije, i opet sve uz igru bez stresa.
Smatram da je neizostavno reći za Logopedilište, a od značaja za roditelje, da Goca i Maja nikada ne forsiraju bespotrebne analize ili nameću neke projekte ili radionice samo da bi se eto tek tako išlo i da bi se trošile pare. Svakog roditelja posavetuju šta je to dobro za njihovo dete da ako ima potrebe dodatno uvede u rad zarad napretka a šta nije potrebno, i na šta bi i roditelji i dete bespotrebno utrošili i vreme i novac i živce. I to je meni puno značilo jer kao roditelj vi ćete sve učiniti da dete napreduje i dati i pare koje nemate i tu smo svi vrlo subjektivni ali mi je drago što imam u životu nekog ko zna o problemu mog deteta u profesionalnom smislu bolje od mene i ko zna da me usmeri na pravi put.
Hvala Našoj Goci i hvala Logopedilištu!

Jelena Šebez Inić