Na ovoj stranici možete pročitati šta o nama misle oni koji su nas upoznali i sa nama sarađivali.
Uvek smo otvoreni za vaše komentare i kritike!
🙂
Dragi naši, boravak kod vas je uvek bio predivan.
Mnogo nas je osnažio!
Vaš pozitivan stav prema nama i pozitivnost celog tima!
Anja je mnogo napredovala svaki put a i ja!
Vaša pozitivna energija je Božiji blagoslov za nas.
Anja je svesnija, samostalnija, ponosna na svoje uspehe kao i ja u svakom pogledu!
Jedva čekamo da vas ponovo vidimo!
Dragi naši, ovim putem želimo se zahvaliti na svemu što ste učinili za naše dijete i nas kao roditelje. Boravak kod vas nam je donio neprocjenjivo iskustvo i osnažio nas na mnogo načina. Vaš pristup, podrška i smjernice dali su nam sigurnost i vjeru u naše dijete. Kada nismo vidjeli izlaz vi ste nam pokazali put što je značajno uticalo na naše samopouzdanje. Nikada nismo od vas čuli da naše dijete nešto ne može, uvijek ste isticali njegove potencijale kroz koje ste savladavali prepreke. To nam je potpuno promijenilo pogled na njegove mogućnosti. Kroz vaše savjete i materijale naučili smo mnogo toga, što i sad primjenjujemo u radu i životu sa našim djetetom. Promjene u djetetovom funkcionisanju unijele su mnogo pozitivne energije u naš dom, postali smo spremniji da se nosimo sa svim izazovima. Posebno želimo istaći časove sa mlađom sestrom koji su je približili bratu i ojačali našu porodicu kao cjelinu.
Hvala sto ste naša podrška i naš „vjetar u leđa“.
Prije svega, veliki pozdrav za cijelu ekipu iz Logopedilišta.
Naš boravak i tretmani u Logopedilištu za nas, kao roditelje, predstavljaju nezaboravno iskustvo i jedva čekamo ponovni susret. Zbog vaših stručnih tretmana, te vašeg pristupa kako djetetu, tako i roditeljima, se osjećamo jako osnaženiji, te mnogo bolje razumijemo potrebe našeg sina, a posebno zbog upotrebe komunikatora putem kojeg komuniciramo. Naime, dovoljno je da nam napiše samo jednu riječ i mi već znamo o čemu se radi i šta dijete želi/ne želi. Zbog ovakve komunikacije sa djetetom je mnogo manje stresa i frustracija kako kod djeteta, tako i kod nas roditelja. Zbog vaših tretmana Džan je mnogo smireniji, napredovao je na polju fine i grube motorike, više je samostalniji, putem pisanja komunicira sa nama, drugarima i učiteljicama u školi, zbog čega smo jako sretni.
Ono što najviše cijenimo kod vas, pored vaše stručnosti, je velika želja cijelog tima za uspjeh i napredovanje kako našeg djeteta, tako i ostale djece sa kojom smo se susretali tokom boravka u Logopedilištu.
Već preko dvije godine smo na terapiji u ovoj logopedskoj ordinaciji sa našim autističnim sinom – i neizmjerno smo zahvalni na svemu što smo tamo dobili.
Zahvaljujući divnom i stručnom timu, naučili smo kako da zaista upoznamo naše dijete.
Posebno nam je pomogla podržana komunikacija, koju su nas ovdje naučili koristiti. Kroz nju je naš sin prvi put mogao da izrazi šta osjeća, šta misli i šta sve zna – a to su bili za nas nevjerovatno emotivni trenuci.
Danas može čak i da izgovori kratke rečenice, što na početku nismo mogli ni da zamislimo.
Terapeuti rade sa velikim znanjem, strpljenjem i istinskom posvećenošću.
Ova ordinacija je za nas postala velika podrška u svakodnevnom životu i na našem putu kroz autizam.
Evo nas, spremni da podijelimo s vama još jedan dio našeg putovanja sa Logopedilištem, koje se sve više pretvara u neku vrstu „istraživačke misije“, samo što se ne vozimo brodom, nego kroz znanje i rad, a karta koju koristimo – komunikator.
Kada smo prvi put otvorili vrata Logopedilišta, osjećali smo se kao da ulazimo u neku posebnu laboratoriju super heroja gdje ništa nije nemoguće. I tada, kao da smo otkrili Ameriku (i to u pravom smislu te riječi), otkrili smo da Vedad ima fantastično razumijevanje i stil pisanja ! Wow – i Vedad nije samo dječak sa super energijom, nego i pravi genije u razumijevanju i interpretaciji svega što se oko njega događa. Naš prvi susret s njegovim pisanjem bio je kao da čitamo pisma iz budućnosti, samo što nije bilo pisma, već informacije koje su dolazile sa komunikatora. Doslovno, rekosmo: “Kako smo ovu ekipu super heroja propustili do sada ?!”
Šalu na stranu, sve nas je to naučilo da postoji mnogo više od onoga što smo spoznali i da je komunikacija puno šira nego što smo vjerovali. Sada, svaki put kada se prisjetimo tih prvih otkrića, osjećamo se kao istraživači – tek smo počeli otkrivati Vedadov unutrašnji svijet. Njegov način razmišljanja, spoznaje, želje i potrebe otkrivaju se pred nama svakim danom, kao da smo zakoračili u potpuno novi univerzum.
A onda, kada pomislimo da smo došli do svega, podsjetite nas da i dalje radimo na boljim načinima da razumijemo potrebe djeteta i da zajedno unapređujemo način na koji funkcionišemo. Kroz sve ove susrete i svjesno vježbanje strpljenja, znamo da je Vedad pun potencijala i da to ne treba samo da “prepoznamo” – nego i da pružimo prava sredstva da to postane stvarnost. Počeli smo da razmišljamo s mnogo više vjere u njega, jer sada vidimo da su svaka mala promjena i napredak stvar koju treba slaviti.
I da, sigurno će se većina roditelja složiti – Logopedilište nije samo mjesto gdje se dijete razvija, već je to i mjesto gdje roditelji postaju stručnjaci u prepoznavanju svojih grešaka i jačanju svoje roditeljske intuicije. Svaki susret nam je donosio novu sigurnost i osnaživanje, što nam daje dodatni motiv da idemo dalje, s još većim povjerenjem u proces.
Porodica je postala stabilnija, jer znamo kako da balansiramo svakodnevne izazove. Da, priznajemo, još uvijek ponekad upadnemo u onaj vrtlog stresa koji svi poznajemo, ali na kraju dana shvatimo da smo u stvari daleko sigurniji nego prije, jer sada zajedno radimo na tome. A svi zajedno učimo. Do posljednjeg dana, vi ste nas podsticali da nikada ne stanemo, da se stalno unapređujemo i da „ne mirujemo“, čak i kada je to najlakše.
Za socijalizaciju, priznajemo – još nismo ostvarili zavidan uspjeh. Ali radimo na tome! Tako da, sve što je potrebno je samo malo više rada, strpljenja i, naravno, još nekoliko puta otkrića Amerike !
Za kraj, želimo vam se zahvaliti na svemu što ste učinili za nas i naše dijete. Logopedilište za nas nije samo mjesto gdje se provode tretmani – vi ste postali naš oslonac i vodič kroz proces roditeljstva. Svaki susret s vama nam daje osjećaj da nismo sami u ovoj borbi, da smo na pravom putu. Drago nam je što možemo dijeliti ovo putovanje s vama i radujemo se svim novim koracima i otkrićima koja nas čekaju.
Svaki dolazak kod vas je osjećaj – konačno smo u sigurnoj zoni, na pravom, ispravnom „tlu“ i dajemo maksimum za dobrobit djeteta i osnaživanje nas kao roditelja. Već prvi dan boravka kod vas osjećamo sigurnost i inituitivno znam da smo na „pravom putu“, čak štaviše vi ste kao tim posvećeni našem Harunu puno više nego mnogi u bližoj svakodnevnoj okolini, vrtiću, odnosno školi. Samim tim osjećamo „porodičnu“ povezanost sa vama.
Već nakon prvog dolaska u novembru 2024. prva rečenica koju smo uputili jedno drugom moj suprug i ja bila je: mi smo tek sada upoznali Haruna jer nikada ranije nismo spoznali kapacitet našeg djeteta niti nam je neko ukazao na njega, bili smo u „začaranom krugu“ i samo smo faktički bili fokusirani na njegove granice. kako emotivno tako i praktično. Otvorili ste nam velika vrata koja su nam pokazala osjećaj ponosa i sreće! A Harunu se, što je najvažnije počelo podizati samopouzdanje u svakodnevnim situacijama.
Iskreno, od posjete 2025.godine, intenzivno primjenjujemo RDI strategiju (koliko smo u mogućnosti jer nismo eksperti) i moram vam priznati da smo puno više postigli kod emotivne povezanosti nas troje (kao male zajednice). Koliko god zvučalo grubo, većina roditelja uključujući i nas smo bili diskonektovani ili ne potpuno konektovano, nismo se u potpunosti „osjećali“ i emotivno maksimalno približili jedni drugima. Roditelji, iz razloga što nisu razumjeli djetetove težnje i mogućnosti sa osjećajem „šta sad?“ (dodatno otežavajuće uz neverbalnost) a dijete jer nije imalo to samopouzdanje i što se vjerujem često osjećalo neshvaćeno (što naravno dovodi do emotivnih lomova). Vjerujem da je ta emotivna nit i zajedničko povezivanje jedan veliki korak prema napretku u svim ostalim sferama razvoja djece. A vi je itekako znate prepoznati!
Na žalost, u porodičnom okruženju i dalje nemamo „backup“ ali vidim da dijete emotivno sazrijeva i napreduje sa nas dvoje, a to se već prenosi i na šire okruženje, školu, edukacije, park i sl.
Sa vama smo ipak ugledali svjetlo na kraju tunela, a ko na pravi način pomaže našem najvoljenijem biću I nama samima prihvatamo ga kao porodicu I rado iščekujemo ponovni susret!
Odlaskom u Logopediliste, pocinje ne samo pocetak ucenja za mog sina, vec prvenstveno velika skola za mene.
Logopediliste je najvise pomoglo meni kao majci da spoznam vlastite greske. Da ne dozvolim svom sinu da uvijek dobije sta zeli. Ja sam majka djevojcice koja ima normalni razvojni put, ali sam ja kao majka u odgoju dvoje djece bila potpuno razlicita. Sinu sam sve popustala jer nisam znala drugacije, a u odgoju djevojcice sam bila majka kakva i trebam da budem da je ucim odgovornostima, obavezama, da kazem NE kad ne zasluzuje da cuje DA, kako i svaki normalni roditelj odgaja. U logopedilistu sam nacila da svom sinu kazem NE i da budem majka kakva trebam i znam da budem, lisena svih strahova odgoja netipicnog dijeteta.
Shvatila sam da moje dijete moze sve, dijete koje nije imalo niti malo strpljenja je cekalo na aerodromu 3 sata da se ukrca na let. Shvatila sam sta su bolje strane mog dijeteta i kako kompenzira nedostatak sluha koji nije imao tokom druge i cetvrte godine. Razvio je vizualne sposobnosti da nadomjesti auditivne.
Mi kao porodica smo svi zajedno isli u Logopediliste i svake godine se vracamo dva puta godisnje. Naucili smo da svi moramo biti usaglaseni, da svi moramo iste principe primjenjivati.
Drago naše Logopedilište,
Put do vas bio je jedna od onih važnih prekretnica koje se pamte cijeli život. Omar se tada pripremao za upis u školu, a suočavanje sa školskim sistemom i stručnjacima bio je moj veliki izazov i izvor frustracije.
Pojedini stručnjaci nisu imali dovoljno razumijevanja ili znanja, pa su iznosili sumnje i prerane zaključke o tome treba li mu asistirano obrazovanje.
Zahvaljujući vašoj pomoći, dobila sam jasne smjernice i sigurnost da moje dijete, iako ide svojim tempom, može da raste, uči i razvija se bez ograničenja koje su drugi pokušavali da mu postave. Naučila sam kako da prepoznam okruženje koje će mu pružiti pravu podršku i omogućiti da se pokaže u najboljem svjetlu.
Najviše mi je značilo što sam i ja, kao roditelj, promijenila način razmišljanja. Naučila sam da postavim granice bez osjećaja krivice i da donosim odluke sa više povjerenja u sebe i svoje dijete. Shvatila sam da podrška nije popuštanje, već pružanje sigurnosti, jasnoće i ljubavi koja vodi dijete naprijed.
Hvala vam na znanju, strpljenju i toplini koju ste nam pružili. Radujem se našem budućem susretu!
Šaljem vam puno pozdrava i zagrljaja.
Mi prvi put dolazimo u Ligopediliste 2024 godine u maju i Benjamin je tada imao 6 godina. To je bilo vrlo tezak period za nas.
Benjamin je vrlo malo govorio, nije mogao dugo da sjedi, da se fokusira na zadatak, jednu godinu skole smo odgodili i spremali smo se za prvi razred.
Dolaskom u logopediliste uz sve poteskoce prisutna je bila i agresija koju ja nisam primjetila, jer tako se nikad u kuci nije ponasao, sto je za mene kao roditelja bio sok, jos jedan udarac.
Boravak kod vas mi je pomogao da ja shvatim da se prije svega ja moram promijeniti da bi mogla na adekvatan nacin pomoci svom djetetu. Na tome sam vam beskrajno zahvalna.
U tim sedmicama intenzivnog rada sam shvatila koliko moje djete zapravo moze kad se fokusira na neki zadatak.
Glavno sto sam naucila je da treba bit dosljedan i toga se bas pridrzavam i zamolila sam asistente, uciteljicu, logopeda i defektologa da budu dosljedni kad mu daju zadatak da ne popustaju.
Benjamin sada ide u 2 razred i ima podrsku asistenta, presjedi 3-4 casa, ovisno koliko ima koji dan. Prepisuje sa table, uci pjesmice, radi zadatke na tabli, vise se druzi sa djecom, dosta je naucio da kontrolise svoje emocije.
I dalje imamo redovne logopedske i defektoloske tretmane, puno radimo.
Okolina nas bolje razumije.
Ovim putem zelim da vam se od srca zahvalim svima, cijelom timu, jer da nije bilo vas, vjerujem da Benjamin ni pola ne bi napredovao. Hvala vam
Naše putovanje sa Logopedilištem počelo je kada je moja Emi bilo šest godina. Danas, tri godine kasnije, ona ima devet – i verbalna je, nevjerovatno napredovala i postala sigurna u sebe.
Boravci u Beogradu uvijek nam donose nova znanja i vještine koje potom nastavljamo primjenjivati kod kuće u Sarajevu. Taj kontinuitet rada je ono što pravi ogromnu razliku. Svaki put kad se vratimo, osjećamo da smo dobili alate za dalji period i onda ponovo odlazimo da naučimo nove stvari.
Kao majka, osjetila sam ogromnu podršku stručnjaka – koji su uz to izuzetni pedagozi i psiholozi. Njihov pristup ne osnažuje samo djecu, nego i nas roditelje, jer nam daju vjeru da možemo da se borimo i da svaki dan ne gledamo kao izazov nego kao priliku za napredak. Posebno želim istaknuti Gospođu Gordanu Zečević, koja je bila inspiracija i meni i Emi – pokazala nam je da zajedno možemo postići daleko više nego što smo ikada mislile.
Promjene u Emicinom funkcionisanju su vidljive i u njenom govoru i u samopouzdanju. Naše porodično okruženje je ispunjeno više optimizma i međusobne podrške, jer sada svi učimo i rastemo zajedno.
Logopedilište nam je pokazalo da napredak dolazi kroz posvećenost, strpljenje i vjeru. Hvala što ste našoj djeci i nama roditeljima dali “vjetar u leđa” – jer ovaj put nikada ne bismo mogli proći sami.
Sa Logopedilištem se družimo već 6 godina, i za tih 6 godina smo progovorili, skinuli pelene, naučili dosta toga o sebi i drugima, usuđujem se reći uspešno se spremili za školu i otkrili talente koje svakodnevno unapređujemo. Najbolje od svega je što i posle ovoliko vremena sa zadovljstvom idemo na vežbe i radionice, a uverena sam da je razlog za to što podrška ekipe iz Logopedilišta pored toga što je stručna, je i prava topla ljudska ruka prijatelja.
Srećna sam što postojite…
Srećna sam što razumete naše probleme…
Srećna sam što ste pre svega LJUDI, pa tek onda izuzetni stručnjaci…
Srećna sam što zajedno koračamo ka boljoj budućnosti….
Srećna sam jer smo mi danas ono što jesmo u velikoj meri zahvaljujući Vama…
H V A L A V A M !!!
U momentima kada je bilo teško, kada sam shvatila da moj sin ima problem sa govorom i kada su se ređale dijagnoze i mišljenja došli smo kod nekog neverovatno toplog ko je posle prvog časa rekao biće sve u redu. Šta više treba očajnom i zbunjenom roditelju od toga. Malim koracima, stepenik po stepenik, u Logopedilištu smo dve godine i Matija priča. Goca Zečević je naša drugarica, naša najveća podrška, neko ko u svakom momentu zna da nas usmeri šta dalje. Svako jutro kada izlazimo iz kuće prva reč koju Matija kaže je Goca.
Logopeda Gordanu Zečević preporučio nam je najviše primer deteta sa kojim radi. To dete sa sličnim razvojnim problemima fantastično je napredovalo, a mi smo u toku godinu i po dana pratili njegov napredak i odlučili se da moramo da pružimo šansu našem sinu. Dovodeći dete već dve godine na časove muzike kod Ksenije Mirković, koja je takođe član tima „Logopedilišta“ (a kojom smo oduševljeni), pratili smo još dece koja rade sa Gordanom. Izuzetan napredak mnogih od njih ulivao nam je nadu da su u „Logopedilištu“ i čuda moguća. Kad smo počeli sa logopedskim tretmanima kod Gordane odmah smo se uverili u njenu toplinu i ljubav prema radu sa decom. Iz te ljubavi desile su se, kako smo uvideli, i inovacije u njenom pristupu deci i neki hrabri potezi potaknuti Gordaninom verom da svako dete u sebi ima jake potencijale za napredovanje. Kod Gordane sina dovodimo nekoliko meseci, jako smo zadovoljni i nastavićemo.
U Logopedilistu smo dve i po godine.
Jako sam srecna sto imam privilegiju da mi dete edukuju ovako divni ljudi puni topline, strpljenja i znanja.
Imaju dosta zanimljivog materijala za rad, igracaka i terapijska pomagala (ksafa, z-vibe,…) potrebnih nasoj deci.
Ovi divni ljudi su nas poveli putem kojim zajedno koracamo ka sigurnoj i srecnoj buducnosti, bez osvrtanja.
Sa vama smo sve srecniji,
Vi ste bitan deo naseg zivota i zato HVALA VAM!
Pre susreta sa Logopedilištem bili smo tužni, zbunjeni roditelji ćutljivog dečaka sa „drugačijim razvojnim satom“. Nismo mogli a ni znali da komuniciramo sa njim, živeli smo u tišini ne znajući šta naš sin voli ili ne voli, da li je tužan ili srećan. Nakon MNOGO sati provedenih u Logopedilištu (tretmana, vežbi, radionica) otvorio se novi svet. Dečak je postao veseo brbljivac i odličan učenik 2. razreda redovne škole. Verovali smo prijateljima iz Logopedilišta i upoznali našeg sina, promenili se i naučili šta je to podrška i postali strpljivi. Naučili su nas da verujemo našem JEDINSTVENOM sinu. U svetu kojim dominiraju norme i terapije NAŠA deca se često smatraju nosiocima „simptoma” i izvorima “problema” i “briga”, ali njihove neverovatne sposobnosti zapravo predstavljaju zlatne prilike za napredak. To smo shvatili u Logopedilištu i zaključili da ja kombinacija STRUČNOST-VERA-LJUBAV dobitna. Od vremena kad su počele prve roditeljske brige koje su donele stres i suze pa do danas kad smo srećna, nasmejana porodica Logopedilište je naš pouzdan vodič. I hvala na tome.
Sa Marijanom Tomanić (teta Majom) iz Logopedilišta se družimo već 3 godina. Tu su i Goca i Jeka, koje uvek imaju topli i nežni zagrljaj za našu Teodoru. U Logopedilištu smo dobili nadimak Tea, ali i uvek dobru i nasmejanu Maju koju Tea obožava, grli i ljubi posle svakog časa. Raduje se svojim odlascima, jer ide da uči slova.
Ekipa u Logopedilištu je sjajna, pre svega što je njihova ljubav ka deci i želja da im se pomogne ogromna. Hvala na podršci i razumevanju kad nam je bilo teško.
Naše druženje sa Logopedilištem počelo je pre šest godina. Starijem detetu je bila potrebna pomoć u govoru. Posle ne baš sjajnog upoznavanja sa državnim službama i straha koje je moje dete imalo u tom trenutku, upoznali smo se sa osobljem Logopedilišta.
Naš problem smo otklanjali sledećim redosledom: smeh, igra i rad.
Sada smo u Logopedilištu sa mlađim članom porodice. Ponovo se smejemo, igramo i učimo.
Dragi roditelji, veliki je stres detetov to što možda ne ume ili ne zna kako da priča pravilno. Bespotrebno je već takav problem dodatno opterećivati suzama i strahom.
Moji klinci rastu sa svojim problemima srećni i bez brige. Sa saznanjem da postoji neko ko će uz osmeh i igru nagraditi njihov ogroman trud.
Kada smo došli u Logopedilište oduševila nas je KOLIČINA igračaka i materijala za rad. Onda smo osetili toplinu i videli osmehe logopeda. One nas razumeju, podržavaju i savetuju. Kada smo dobri hvale nas! One vole svoj posao i vole decu i zato im veliko HVALA!
Hvala našim dragim prijateljima iz Logopedilišta, uz koje smo izgovorili prve reči i uvežbali prve rečenice. Rad sa našom divnom Gocom, nije nam pomogao samo da prevaziđemo jezičke poteškoće, već smo stekli i divnog i dragog prijatelja, pedagoga i najdobronamernijeg savetnika. Naša deca su kroz vaš metod rada uživala u novim dostignućima i jedini problem koji smo imali, je bio kraj časa i vreme kada je trebalo da se ide kući. Želimo svim novim učenicima Logopedilišta napredak i uspeh u radu kakav smo i mi imali!
Kada smo prvi put dosli na razgovor kod Goce bili smo više prestravljeni od svega što nam je do tada servirano vezano za već trogodišnje nam dete i besni zbog cinjenice da sve institucije kod kojih smo bili traže brdo para ni za šta. Silne mape mozga razne analize od 100 evra na parčetu papira A4 formata. Moj muž je posle svega toga jedva i pristao da probamo još i u Logopedilište da odemo. Gocu sam upoznala radeći na dečijem sajmu gde su prezentovali svoj rad i nešto je bilo u načinu na koji mi se obratila i opisu načina na koji radi sa decom, što me je vuklo da probamo bar još kod nje.
Razgovor je zbog naše nervoze i frustracije prošao napeto ali smo izali sa nekim osećajem olakšanja i osećajem rasterećenosti. Pre tačno pet godina krenuli smo kod naše Goce. Do tada smo navikli da vidjamo sina kako sedi s druge strane katedre i kako neko od dotadašnjih defektologa vičući i sričući pokušavaju da ga nauče nešto što je nacrtano u knjigama i s čim nije imao dodir. Kada smo prvi put došli po njega posle prvog tretmanasa Gocom prosto smo zanemeli. Dečija soba prepuna igračaka, floor time pristup, igraju se na tepihu, dete s smeje, niko ne viče, igračke svuda a on ni ne pomišlja da ide kući. Obično je ranije imao običaj da prekuka ostanak a odlazak da jedva dočeka i istrči napolje, sa Gocom je bila totalno druga priča. Mi smo bili prepuni pitanja posle svakog tretmana. Goca nas je strpljivo slušala i odgovarala na svako iako smo u početku neka ponovili po hiljadu puta, ali kada vas neko od ranije izbombarduje svakakvim i tačnim i netačnim informacijama više ne znate čemu da se nadate. Tek par godina kasnije sam shvatila da je to Goca odmah uočila i da nam je poklonila preko potrebnu pažnju jer je shvatila da ako opravdano uimiri nas i nauči nas šta i kako da će nam i dete napredovati. Tada je svako pitanje bilo hoće li progovoriti. Evo nas danas, sedam i po godina, upisali školu, pričamo, doduše još ne kako treba ali tu su iskazivanja emocija, konačno momenti kada znamo šta ga boli i koliko ga boli, konačno možemo da se sporazumemo i da se družimo bez onog stresa i brige da li će i šta će biti s njim, a delovalo je da se nikada neće desiti. Ima tu još da se radi, ali kada znate i vidite da vam dete napreduje nekako više nema one količine straha. Kada znate da je u pravim rukama.Što se mene kao roditelja tiče Goca je bila moj veliki saveznik u borbi sa strahovima i nekim problemima koja se dešavaju uglavnom u svakoj porodici gde živi dete sa posebnim potrebama. I dan danas mi je oslonac i moj psiholog i sada posle pet godina – naš prijatelj. Čini mi se da mi je toliko ušla u dušu i pročitala me da više nije ni potrebno da joj kažem šta je u pitanju, bilo da su srećne ili tužne misli, odmah me pročita.
Ono za šta bih posebno pohvalila Logopedilište je da su uvek u toku sa novim metodama pristupa deci i da uvek uspeju to da dovedu do naše dece. Tako je npr slučaj sa radionicama koje se održavaju subotom. Muzička radionica, fina motorika i socijalna radionica. Ksenija profesionalac koja je dovela naše dete do faze da više nema potrebe da budemo uz njega dok peva o delovima tela ili Deda Mrazu, već se to pretvorilo u njegovo vreme pevanja a sada i učenja klavira, i naše vreme opuštanja, ispijanja kafe natenane. Motorika kod Jece gde lepe slamčice, seckaju papiriće ali i uče kako pravilno da drže olovku, iscrtaju neki oblik i sve uz igru. Socijalne veštine gde ih obučene i vrlo sposobne devojke suočavaju jedne s drugima i teraju da medjusobno komuniciraju, da vežbaju socijalizaciju.
Novitet je piktogram – učenje govora tela pomoću savremene tehnologije, i opet sve uz igru bez stresa.
Smatram da je neizostavno reći za Logopedilište, a od značaja za roditelje, da Goca i Maja nikada ne forsiraju bespotrebne analize ili nameću neke projekte ili radionice samo da bi se eto tek tako išlo i da bi se trošile pare. Svakog roditelja posavetuju šta je to dobro za njihovo dete da ako ima potrebe dodatno uvede u rad zarad napretka a šta nije potrebno, i na šta bi i roditelji i dete bespotrebno utrošili i vreme i novac i živce. I to je meni puno značilo jer kao roditelj vi ćete sve učiniti da dete napreduje i dati i pare koje nemate i tu smo svi vrlo subjektivni ali mi je drago što imam u životu nekog ko zna o problemu mog deteta u profesionalnom smislu bolje od mene i ko zna da me usmeri na pravi put.
Hvala Našoj Goci i hvala Logopedilištu!