Dajem vam na znanje:
Možda godinu dana,
godinu dana đaka ovoga ovo muči.
Nju voljenjem svojim prelivam
u školi i u kući.
Danima dugim bivao sam
ovom čudnom osećaju veran.
Kad ustanem ujutru
vidim njeno lice ispred očiju.
Kad uveče u san odlazim
sa njenim se licem mazim.
Danima dugim,
danima dalekim,
danima studenim,
danima gorkim,
za njenim licem srce mi kuca
ko obavijeno danom bez zraka sunca.
Domovina moja njeno je lice
do koje lete moje misli kao ptice.
Jutro donosi uvojak kose,
uvojak kose njene.
Na njenom uvojku vidim kapi rose,
rose kadilom obojene.
Zima u kuću donosi vetar,
oduvaće me on.
Umesto mene ostaće samo
moje ljubavi slon.
Danima ovo želim da kažem,
da kažem vama ja:
Odavno kudravim okvirom datu
sliku ljubim ja.
Autor: Andreja