Dajem vam na znanje:

Možda godinu dana,

godinu dana đaka ovoga ovo muči.

Nju voljenjem svojim prelivam

u školi i u kući.

Danima dugim bivao sam

ovom čudnom osećaju veran.

Kad ustanem ujutru

vidim njeno lice ispred očiju.

Kad uveče u san odlazim

sa njenim se licem mazim.

Danima dugim,

danima dalekim,

danima studenim,

danima gorkim,

za njenim licem srce mi kuca

ko obavijeno danom bez zraka sunca.

Domovina moja njeno je lice

do koje lete moje misli kao ptice.

Jutro donosi uvojak kose,

uvojak kose njene.

Na njenom uvojku vidim kapi rose,

rose kadilom obojene.

Zima u kuću donosi vetar,

oduvaće me on.

Umesto mene ostaće samo

moje ljubavi slon.

Danima ovo želim da kažem,

da kažem vama ja:

Odavno kudravim okvirom datu

sliku ljubim ja.


Autor: Andreja