Dozivam đake očima budnim,
dozivam đake očima otvorenim,
otvorenim da vide sve
lepote Kruševačke.
Jako boja Kruševca zove,
zove sve vas,
da je očima svojim upijete
i da čujete njegov glas.
U njemu živim ja, Peca
i u njemu živiš ti,
u njemu žive još on, ona, one i oni.
U njemu živimo mi
i u njemu živite vi.
U njemu, kao u davnini davnoj
mnogi junaci i mnogi valjani ljudi
žive u zajednici svi.
Noć Kruševačka odiše mirom
i đake svoje njime preliva.
Kada ustanu ujutro,
biće duša njihova živa.
jer tu, u njihovoj blizini,
Lazar je gazio tlo.
I Milica svojim velom
davala studencu dno.
gospoda kruševačka davna
svojom su dušom čistom
osvetila njegovo tlo.
Đaka je doživljaj u danu
drugačiji od doživljaja noću.
O tome vama pričam
i uvek vas ugostiti hoću.
Ostajte sada zbogom
vi domaćini moji.
Ja želim da vam ljubav
u srcima zauvek stoji.


Autor: Petar