Većina dece sa poremećajem autističnog spektra ima teškoće u školi i u učionici. Njima je potrebno na neki način prilagoditi program tako da bi mogli razumeti i postizati rezultate. Za mnoge je važno da imaju obučenog pedagoškog asistenta da ih usmerava, kao i dodatnu stručnu podršku kao što su govorno jezička terapija ili okupaciona terapija. Ostali učenici, takođe, treba da budu svesni da se dete sa autizmom može ponašati drugačije i imati drugačije potrebe od njih.
Senzorna osetljivost
Pre nego što napravimo program, primenimo individualni obrazovni plan (IOP) i uvedemo strategije, moramo posedovati dubinsko znanje o datom detetu. Moramo biti svesni njegovih senzornih potreba i osetljivosti. Na primer, ako je dete preosetljivo na svetlo, moramo da razmišljamo gde ćemo ga smestiti u učionici kao i o zavesama i roletnama. Posebne naočare, takođe mogu biti prikladne kod preosetljivosti na svetlo. Ukoliko dete ima preosetljivost na buku, ostali učenici bi trebalo da imaju svest o tome koliku buku proizvode. Dete sa autizmom možda neće moći da učestvuje na času kao što je na primer čas muzičkog, ukoliko je preosetljivo na buku. Osetljivost na dodir može značiti da neki časovi likovnog neće biti prikladni.
Razumevanje
Takođe treba da budemo svesni nivoa detetovog razumevanja. Neka deca iz spektra autizma neće moći da prate predavanja uopšte i zahtevaće konstantno vođenje jedan na jedan, po mogućnosti od strane obučenog asistenta. Važno je ne pretpostavljati da dete razume šta se dešava ukoliko ne postavlja pitanja. Kao pomoć u razumevanju i praćenju rasporeda, detetu sa autizmom najverovatnije treba pisano uputstvo ili vizuelna podrška. Uporedo sa tim, verbalna uputstva treba da budu kratka i jednostavna (po mogućnosti upotreba pristupa minimalnog govora). Detetu treba dati vremena da obradi verbalnu informaciju a vizuelne znakove treba istovremeno koristiti da bismo pojačali prenošenje poruke.
Vizuelna podrška
Vizuelna pomoć i podrška može biti korišćena na mnogo načina da bi se detetu sa autizmom olakšalo učenje i razumevanje u učionici. Pojedinačne slike mogu biti korišćene kao sredstvo da se pomogne razumevanju a vizuelni rasporedi mogu se koristiti da se pomogne detetu da prati dnevnu rutinu. Vizuelno rastavljanje aktivnosti može olakšati detetu da prati sekvence aktivnosti neophodne da bi završio zadatke. Sistem nagrađivanja može biti korišćen da bi se pojačale motivacija i pažnja. Vizuelni sat može se koristiti da bi se pomoglo održavanje pažnje na datom zadatku.
Adaptacija materijala
Neke materijale treba adaptirati da bi se potpomoglo učenje. Određenim zadaci možda će biti potrebne vizuelne smernice. Neka deca sa autizmom će bolje učiti slova ukoliko im se omogući da koriste praktična sredstva kao što je na primer plastelin da oblikuju slova ili pesak da crtaju oblike slova po njemu svojim prstima.
Socijalne priče
Socijalne priče su odličan način za učenje i komunikaciju sa decom sa poremećajem spektra autizma. Socijalne priče se lako prave, usmerene su na situacije iz pravog života i mogu se koristiti iznova i iznova, kada god je potrebno. Priče su bazirane na obliku pisane priče ali mogu sadržati slike da bi se pomoglo razumevanje. One nude pojedincu informacije o tome šta će se desiti, informacije o određenim društvenim situacijama i usmerene su na to ko izvodi određenu radnju i zašto oni te radnje izvode. Priče mogu pružiti informacije vezane za vreme i mesto gde i kada se određene stvari mogu dogoditi. Socijalna priča zatim može biti usmerena na neku određenu oblast koja je osobi potrebna kao što su socijalne veštine ili komunikacija a takođe, može učiti osobu i društveno prihvatljivim odgovorima.
Pisanje sastava
Za mnogu decu sa autizmom je teško da pišu iz mašte. Jedan od načina da se ovo prevaziđe jeste da, pre pisanja, odglumite scenu ili scenario. Dete tako dobija nacrt po kome može da radi.
Prilagođavanje programa
Za neku decu sa autizmom striktno praćenje programa nije korisno. Posebno ukoliko im nedostaju veštine komunikacije, socijalne veštine, veštine pažnje i ako imaju teškoće u učenju. Vreme bi bilo mnogo korisnije provesti u učenju nekih funkcionalnih veština i pokušavanju da prilagodimo predmete tako da oni u sebe uključe aspekte učenja komunikacije i socijalnih veština. To se može postići radom u malim grupama i uključivanjem drugova iz odeljenja. Funkcionalne veštine podrazumevaju veštine koje će detetu biti potrebne svaki dan, veštine koje su važne i korisne i veštine koje mogu biti generalizovane da bi im pomogle i u drugim aspektima njihovog života. Na primer, da li je važnije da dete zna kada je palo Rimsko Carstvo ili da zna kako da zatraži pomoć ako nešto ne razume ili kako može da vam kaže da mora da ide u wc umesto da urinira u pantalone?
Komunikacija
Ukoliko je komunikacija problem onda strategija komunikacije i komunikacijska pomagala trebaju biti na mestu. Logoped može planirati, uvesti i pružiti podršku ovoj strategiji ili programu. Primena pristupa totalne komunikacije može u velikoj meri da poboljša komunikaciju i razumevanje. Ovaj pristup obuhvata sve moguće modalitete komunikacije (npr. znakove, slike, govor itd.)
Druge stvari koje treba zapamtiti
Učitelji, takođe, moraju biti svesni i ostalih stvari vezanih za dete. Poznavanje motivatora i agitatora je korisno kada planiramo čas za dete. Očigledno, ukoliko su neki časovi motivišući a drugi ne, pokušaćemo da ih pomešamo tako da motivišući čas dolazi nakon onog koji nije tako motivišući. Razlog za ovo je to što možemo da koristimo motivičući čas kao nagradu za završavanje onog nemotivišućeg. Učitelji takođe moraju biti svesni ishrane i lekova koje dete uzima, ne samo zbog opšteg zdravlja, već i zbog toga što oni mogu uticati na dete na različite načine. Dete, takođe, može pokazivati problematično ili nepristojno ponašanje, tako da je važno imati plan za modifikaciju ponašanja sa pripremljenim strategijama kako da se ponašamo ukoliko se takva ponašanja jave. Pedagoški psiholog može smisliti odgovarajući plan za ponašanje a logoped može primeniti vizuelne strategije da bi se pomoglo sa razumevanjem i trenucima u kojima može da dođe do sloma komunikacije, tako da se problematično ponašanje ne bi javilo.
Putovanja van škole ili tranzicije
Putovanje van škole ili prelazak u novo odeljenje može biti stresno za mnogu decu sa poremećajem autističnog spektra. Da biste im pomogli u tom procesu, upozorite dete dosta unapred o putu ili promeni, stavite je u vizuelni raspored i, ukoliko je potrebno, napišite socijalnu priču. Tranzicije u novo odeljenje mogu biti planirane na sličan način a novi učitelj mora dobro upoznati dete pre konačnog prebacivanja.
Individualni obrazovni plan (IOP)
Kako se ove komunikativne strategije i ciljevi razvijaju treba ih uključivati u detetov IOP i ažurirati ga kada je potrebno.