Neka deca imaju teškoća sa govorom zato što je struktura aparata koji je neophodan za produkciju tečnog i čistog govora oštećen ili se on pak nije razvio na takav način da bi omogućio dobru govornu produkciju. Lice svakog deteta je drugačije. Ali kod većine dece, fiziološke proporcije kostiju i mišića oko glave i vrata omogućavaju čist govorni razvoj i produkciju. Govor je artikulisan upotrebom niza mišića koji su povezani za kosti i hrskavice. Kada je neki od tih mišića ili kostiju nepravilnog oblika ili nefleksibilan to može uticati na govornu produkciju.
Artikulacija govora uključuje jezik, zube, mišiće lica i vrata, ždrelo, nazofarinks, nepce, vilice-donju i gornju. Oni su opskrbljeni nervima i krvnim sudovima.
Tipovi strukturnih abnormalnosti
To može biti bilo koja vrsta izrasline, abnormalnog tkiva, fistula, abnormalnog otvora, prerastanje kosti ili mišića ili nedostatak kosti ili mišića odgovornih za govornu produkciju. Primeri ovih abnormalnosti:
• Rascep usne i/ili nepca
• Velofaringealna insuficijencija
• Okluzija mandibule ili maksile (nepravilan zagrižaj)
• Abnormalnosti zuba ili nedostatak zuba
• Veličina jezika, uključujući „vezan jezik“
• Fuzija kostiju kao što je mandibula
Nesreće mogu izazvati billo koju od ovih vrsta abnormalnosti, ali one takođe mogu biti izazvane i genetskim sindromima ili ponašanjima kao što su dugotrajno sisanje stranih predmeta u detinjstvu.
Hirurzi i ortodonti su sada u mogućnosti da poprave mnoge abnormalnosti lica. Kada je strukturalna hirurgija praćena logopedskom terapijom mnoga deca usvajaju normalan govor.
Rascep usne i nepca
Rascep usne i/ili nepca obično se formira pre rođenja. To je razdvojenost usne, tvrdog nepca, mekog nepca ili neka kombinacija toga. Ponekad je on mali, kao mala rupica na tvrdom nepcu ili mali zarez na usni, a sa druge strane može biti i otvor od usne celom dužinom tvrdog i mekog nepca tako da se može videti nosna šupljina.
Veruje se da postoji mnogo uzroka rascepa. Često je prisutna genetska komponenta, međutim izlaganje određenim lekovima, drogama, alkoholu, rastvaračima, cigaretama itd. tokom trudnoće povezano je sa pojavom rascepa usne i nepca.
Uprkos težini nekih rascepa, moderna hirurgija može biti veoma uspešna u ponovnom spajanju usne i nepca, često sa minimalnim ožiljcima. Operacija se često izvodi na detetu već u toku prvih meseci života. Timski pristup je neophodan za pozitivan ishod i uključuje hirurga, ortodonta i logopeda. Usluga podrške oko psihosocijalnih pitanja takođe treba biti uključena, ukolko je potrebno, zbog veoma vizuelne prirode poremećaja.
Velofaringealna insuficijencija
Ovo se dešava onda kada meko nepce nije dovoljno dugačko ili veliko da zatvori put u nosnu šupljinu. Kada se to desi vazduh beži u nosnu šupljinu tokom govora uzrokujući teškoće sa artikulacijom i govor koji je jako nazalan (hipernazalnost). Velofaringealna insuficijencija je često povezana sa rascepom nepca, ali može biti i abnormalnost za sebe. Operacija produžavanja mekog nepca može biti uspešna, ali u manje teškim slučajevima govorna terapija može biti dovoljna.
Nepravilan zagrižaj
Ovo može biti nasledna karakteristika, iako ponovljeni pritisak na gornju ili donju vilicu u ranom detinjstvu može dovesti do ovoga. Evo jednog takvog primera: jedan dečak nosio je masku sa kiseonikom svake noći dok spava. Zbog produženog pritiska, tokom dužeg vremenskog perioda, njegova gornja vilica nije se razvila u skladu sa ostalim licem. To je izazvalo da njegova donja vilica i zubi budu još više ispred gornjih, izazivajući teškoće u govoru. Ipak, ortodont i hirurg mogu danas da izvedu neverovatan posao u dovođenju zuba u liniju .
Ankiloglosija (vezani jezik)
Vezani jezik je oralna anomalija kada jeziku nedostaje pokretljivost zato što je podjezični frenulum (membrana koja vezuje jezik za dno usne duplje) predebeo ili prekratak. Ovo stanje može varirati u stepenu težine i može izazvati probleme sa artikulacijom, ali ne u svim slučajevima. Ukoliko je stanje ozbiljno i utiče na govor i hranjenje onda se može izvesti manja intervencija (frenulotomija ili frenuloplastika) da bi se omogućilo kretanje jezika. U manje ozbiljnim slučajevima govorni problem može sam nestati ili može zahtevati nekoliko časova govorne terapije.
Ostale abnormalnosti
Postoji spektar drugih strukturnih abnormalnosti koje se mogu javiti na vratu i glavi kao posledice povrede ili poremećaja. U tim slučajevima hirurška intervencija i/ili logopedska terapija mogu pomoći da se poboljša komunikacija.