Neka deca imaju dizartričan govor (dizartriju) do čega može doći iz mnogo razloga. Dizartrija se odnosi na govornu teškoću koja se može javiti posle povrede ili oboljenja mozga, kranijalnih nerava ili nervnog sistema. Povreda ili oboljenje govorne muskulature takođe može izazvati simptome koji nalikuju dizartriji. Kada je deo mozga koji kontroliše govornu produkciju oštećen, veza između mozga i govornih mišića je pogođena.
Dizartrija se može ispoljiti u različitim stepenima težine zavisno od lokalizacije i težine moždanog oštećenja. Produkcija govornih glasova može biti jako otežana a u nekim slučajevima govor može biti i potpuno onemogućen. Usne, jezik, nepce, mišići lica i glasnice mogu biti nekoordinisani ili nepokretni. Dodatne teškoće mogu se javiti ukoliko je pogođeno disanje, obzirom da pluća pružaju energiju za govor.
Osoba sa dizartrijom može imati nerazgovetan, promukao, isprekidan ili zategnut govor koji je teško razumljiv ili potpuno nerazumljiv. Razumljivost dodatno može biti otežana smanjenom jačinom, promenljivom brzinom i ritmom i nepravilnom visinom glasa. Osim traumatske povrede mozga, dizartrija može biti izazvana tumorom na mozgu, moždanim udarom, cerebralnom paralizom, dugotrajnom upotrebom određenih lekova i degenerativnim bolestima kao što je Parkinsonova bolest. Ostali pridruženi problemi uključuju teškoće sa gutanjem i kontrolom salivacije.
Tipovi dizartrije
Ataksična dizartrija može izazvati lošu koordinaciju govornih mišića što znači da su i govor i glasnoća spori, promenjivi i neregularni. Govor može biti eksplozivan i dodatni akcenat može biti stavljan na slogove.
Flacidna dizartrija može izazvati zadihani glas koji je često nazalnog kvaliteta (zbog loše kontrole mekog nepca). Često je prisutna vidljiva paraliza ili slabost mišića lica.
Spastična dizartrija može izazvati veoma spor, nejasan, monoton glas koji povremeno može delovati zategnut i napet uz dodatne teškoće sa artikulacijom određenih glasova.
Hiperkinetička dizartrija ispoljava se hrapavim, zategnutim glasom.
Hipokinetička dizartrija se ispoljava promuklim glasom slabe jačine.
Mešovita dizartrija može imati mešavinu simptoma koji su gore navedeni a od vrste neuronskog oštećenja zavisi da li će govor biti grublji ili dahtaviji.
Tretman dizartrije
Kod tretmana dizartrije terapijskim vežbama logoped može raditi na smanjenju govornih teškoća izazvanih dizartrijom. Zavisno od težine moždanog oštećenja, govor možda i neće moći da se vrati u normalu. Ipak, logoped se usmerava na vežbe i kompenzatorne strategije koje će pomoći poboljšanju govorne produkcije i razumljivosti. Da bi pomogao osobi sa dizartrijom da se izrazi i da ga drugi razumeju, logoped se, može usmeriti i na alternativne oblike komunikacije ili asistivnu komunikaciju. Za osobe sa blagom do srednje teškom dizartrijom, govor bi još uvek trebalo da bude glavni oblik komunikacije. Za osobe sa teškom dizartrijom bilo bi prikladnije traženje drugih načina komunikacije.
Vežbe mišića i disanja
Postoji široki raspon vežbi i pristupa koji se koriste a njihova upotreba zavisiće od pacijenta, težine i lokalizacije moždane lezije ili poremećaja (cerebralna paraliza, traumatska povreda mozga, moždani udar itd) kao i od tipa dizartrije. Vežbe disanja takođe mogu biti od pomoći obzirom da loša kontrola disanja utiče na glasnoću i dužinu iskaza. Naša pluća cu mehovi, izvor snage koji stvara energiju za naš govor.
Kompenzatorne strategije
Kompenzatorne strategije uključuju usporavanje govora (to je verovatno najočigledniji način da govor postane razumljiviji) ili izgovaranje svake reči ili sloga posebno, pre nego u nizu povezanog govora. Neke osobe uče da koriste više gestikulacije kada govore da bi pojačali poruku, dok drugi mogu učiti da koriste azbučnu tablu ili knjigu sa ilustracijama ili slikama da izraze svoje potrebe. Danas, neke osobe za komunikaciju koriste i modernu tehnologiju u obliku aparata sa govornim autputom.
Prilagođavanje okruženja da bismo pomogli dizartričnoj osobi
Da biste olakšali komunikaciju, potrudite se da komunicirate u okruženju koje je slobodno od buke i ometanja. Gledajte u dizartričnu osobu kada govori da biste videli pokrete usana, izraz lica i gestikulaciju što vam sve pruža nagoveštaje koji olakšavaju razumljivost. Obezbedite osobi dovoljno vremena da prenese poruku i imajte pri ruci papir i olovku za reči i dijagrame ukoliko se za tim ukaže potreba.
Faktori koji utiču na prognozu
Očigledno je da će opšte zdravstveno stanje i raspon povrede ili bolesti imati uticaja na prognozu, posebno ukoliko je bolest progresivnog karaktera. Međutim, postoje i drugi faktori koji mogu uticati na prognozu. Mlađi pacijenti uopšteno imaju bolju prognozu, kao i oni kojima je pružen dobar medicinski tretman praćen logopedskom terapijom. Pozitivna i motivisana dispozicija pre i nakon postavljanja dijagnoze dizartrije kao i posedovanje dobrog sistema podrške, u vidu familije i prijatelja, obično pruža osnovu za bolju prognozu.