Mozak je izuzetno složen mehanizam koji je sastavljen od mnogo različitih funkcionalnih delova. Kada jedan ili više ovih delova prestane sa efikasnim obavljanjem svog posla usled progresivnog neurološkog oboljenja, to utiče na govor, jezik i kogniciju.

Teškoće sa govorom, jezikom i socijalnim veštinama nakon neurološkog oboljenja.

Dizartrija
Dizartrija je motorni govorni poremećaj uzrokovan neurološkom povredom ili oboljenjem i može zahvatiti jedan ili više govornih podsistema – respiraciju, fonaciju rezonanciju, prozodiju, artikulaciju. Povreda ili bolest govorne muskulature takođe mogu izazvati simptome koji nalikuju dizartriji. Kada je deo mozga koji kontroliše produkciju govora oštećen, veza između mozga i govornih mišića je pogođena. Dizartrija se može ispoljiti u različitim stepenima težine zavisno od lokalizacije i težine moždanog oštećenja. Produkcija govornih glasova može biti jako otežana a u nekim slučajevima govor može biti potpuno onemogućen. Usne, jezik, nepce, mišići lica i glasnice mogu biti nekoordinisani ili nepokretni. Dodatne teškoće mogu se javiti ukoliko je pogođeno disanje obzirom da pluća pružaju energiju za govor.
Osoba sa dizartrijom može imati nerazgovetan, promukao, isprekidan ili zategnut govor koji je teško razumljiv ili potpuno nerazumljiv. Razumljivost dodatno može biti otežana smanjenom jačinom, promenljivom brzinom i ritmom i nepravilnom visinom glasa. Osim traumatske povrede mozga, dizartrija može biti izazvana tumorom na mozgu, moždanim udarom, cerebralnom paralizom, dugotrajnom upotrebom određenih lekova i degenerativnim bolestima kao što je Parkinsonova bolest. Ostali pridruženi problemi uključuju teškoće sa gutanjem i kontrolom salivacije.
Postoje različiti tipovi dizartrije zavisno od oblasti i vrste moždanog oštećenja. Tretman dizartrije može uključivati jačanje ili opuštanje govornih mišića, upotrebu kompenzatornih tehnika ili razmatranje asistivnih strategija komunikacije ili uređaja.

Disfonija
Disfonija je promuklost, slabost ili gubitak glasa. Nakon moždanog udara, oboljenja ili traume larinksa (grkljana) može postojati paraliza glasnica (često zvanih glasne žice) i slabost mišića vezanih za fonaciju. Glas se napaja energijom iz pluća. Vazduh prolazi kroz larinks koji sadrži dve glasnice. Glasnice su dva mišićna nabora koji se, kada želimo da proizvedemo glas, spajaju puno puta u sekundi (otprilike 125 u sekundi kod muškaraca i 210 kod žena). Susretanje glasnica stvara zvuk koji rezonira u grlu, usnoj i nosnoj šupljini a potom se oblikuje u reči od strane govornog aparata tj. jezika, usana, mišića lica itd.
Nakon moždanog udara, povrede larinksa, povrede mozga ili razvoja degenerativne bolesti glasne žice mogu postati paralizovane. Jedna ili obe glasnice mogu biti paralizovane i to utiče na glas i razumljivost. Ukoliko je kombinovana sa dizartrijom i/ili teškoćama sa disanjem to će još više uticati na razumljivost. Da bismo omogućili osobi da efikasno komunicira moramo uzeti u obzir kompenzatorne strategije ili alternativne forme komunikacije.

Afazija
Afazija i jezičke teškoće su često simptom degenerativne bolesti. Kod nekih osoba razumevanje jezika i izražavanje potreba može ostati trajan problem. Kod ljudi sa ovako ozbiljnim teškoćama važno je fokusirati se na okruženje totalne komunikacije. To znači da iskoristimo svako moguće sredstvo koje može da pomogne izražavanju i razumevanju.

Postoje različiti tipovi afazija, zavisno od dela mozga koji je oštećen i one se ispoljavaju različitim simptomima. Neka neurološka oboljenja mogu ostaviti jezičke sposobnosti nedirnutim ali obično je prisutna deterioracija u razumevanju, pronalaženju reči, veštinama pismenosti i/ili izražavanju.

Socijalne veštine
Teškoće u socijalnim veštinama mogu se ispoljiti nakon progresije nekih neuroloških oboljenja. Može se dogoditi da osobe izgube funkcije kojima se regulišu mišljenje i ponašanje. Teškoće sa samoregulacijom mogu dovesti do impulsivnog ponašanja ili verbalizacija i mogu se ispoljiti na nekoliko načina:

  • Davanje neprikladnih primedbi ili izjava
  • Grubost u obraćanju drugima
  • Dominiranje konverzacijom
  • Stalno pričanje o nekoj temi
  • Nemogućnost držanja teme razgovora

Prikladno kvalifikovan logoped može pomoći osobi da postane svesnija ovih pitanja u ranim fazama bolesti ali na kraju, ukoliko je gubitak socijalnih veština deo obrasca bolesti, gore navedeni problemi postaju uočljiviji.

Teškoće sa čitanjem i pisanjem
Opadanje veština pismenosti takođe može biti simptom neurološkog oboljenja. Postoji nekoliko opcija podrške koje treba razmotriti u ovom slučaju.

  • Audio knjige – da vam vrate bar deo užitka čitanja
  • Mašine za okretanje stranica – ukoliko možete da čitate, ali ne možete fizički da baratate knjigom
  • Softver koji se aktivira glasom – koji vam omogućava da pišete tekst govorom
  • Asistivni uređaji koji vam omogućavaju pristup čitanju i pisanju uz pomoć skeniranja, usmeravanja pogleda ili specijalnih prekidača

Takođe postoje neke jednostavne strategije koje možete koristiti ukoliko vaše teškoće nisu previše ozbiljne. Na primer, ukoliko imate teškoće da zapamtite ono što ste upravo pročitali, napišite zabelešku ili ključne reči olovkom na margini ili sumirajte važne aspekte onoga što ste pročitali u diktafon i onda ih preslušajte sledeći put kad otvorite knjigu. Ukoliko imate teškoće sa održavanjem reda pri čitanju samo stavite lenjir ispod linije u tekstu koju čitate. Ako imate teškoće sa pisanjem, dajte nekome da proveri da li je vaš rad tačno napisan i da li ima smisla.

Teškoće sa pamćenjem, pažnjom i planiranjem
Teškoće sa pamćenjem su uobičajen problem koji prati početak nekih neuroloških oboljenja. Pamćenje radi u nekoliko nivoa i teškoće se mogu javiti na nekom ili svim ovim nivoima.

  • Osoba može imati teškoće da zadrži informaciju dok je sluša zato što ima teškoće da se koncentriše ili održi pažnju.
  • Teškoću se mogu javiti kada osoba obrađuje informaciju. Informaciju je potrebno zadržati, obraditi i potom uskladištiti.
  • Osoba može biti sposobna da zadrži i uskladišti informaciju, a da potom ne može da joj pristupi.

Ponekad dugoročno pamćenje ostane netaknuto (često kod nekih oblika demencije) ali postoji problem sa kratkoročnim pamćenjem i skladištenjem novih sećanja. Prisećanje prave reči i teškoće sa nalaženjem reči mogu takođe biti uobičajen problem. Ima mnogo strategija koje možete primeniti da bi se pomglo sa pamćenjem i važno je početi sa njihovom primenom odmah nakon dobijanja dijagnoze.

  • Uđite u rutinu tako da vam stvari pređu u naviku.
  • Koristite dnevnik!!! Ovo je verovatno najvažniji deo opreme. Steknite naviku da ga proveravate nekoliko puta dnevno. Zapisujte sve što je potrebno da zapamtite. Sastavite liste i onda štiklirajte stvari kada ih uradite. Stavite dnevnik na neko vidljivo mesto, tako da biste ga videli.
  • Imajte sisteme za sve – napravite sistem za popunjavanje papirologije, koristite kalendare, liste, lepljive papiriće, oglasne table, podesite alarm na mobilnom kao podsetnik.
  • Uvek stavljajte stvari na isto mesto – dnevnik, ključeve itd.

Egzekutivne funkcije
Egzekutivne funkcije odnose se na one veštine i sposobnosti koje nam omogućavaju da uradimo ciljane aktivnosti. Postoji nekoliko koraka u završavanju zadatka:

  • Planiranje- poznavanje i/ili planiranje koraka neke aktivnosti
  • Inicijacija – započinjanje aktivnosti
  • Rađenje zadatka – sprovođenje plana uz istovremeno praćenje sopstvene aktivnosti i samoregulaciju
  • Procenjivanje – posmatranje rezultata našeg rada
  • Menjanje i popravljanje – traženje načina da se zadatak lakše uradi sledeći put i izbegavanje pravljenja bilo kakvih grešaka.

Mi koristimo egzekutivne funkcije za razne vrste svakodnevnih zadataka, kao što su kuvanje, pranje veša, kupovina. Da bismo uradili zadatak mi prvo moramo započeti svaki korak, organizovati i istrajati u njegovom izvođenju a dok se sve to dešava moramo da pratimo i prilagođavamo radnje koje izvodimo po potrebi. Većina nas može obaviti ove stvari bez puno razmišljanja i planiranja. Neurološko oboljenje može uticati na našu sposobnost da izvodimo zadatke efikasno. Ukoliko do toga dođe možemo primeniti strategije i sisteme koji će nam pomoći sa našim teškoćama u egzekutivnom funkcionisanju.

  • Dnevni planeri i organizatori
  • Informacioni centar u kući – oglasna tabla, kalendari itd.
  • Svaki dan odvojiti vreme za planiranje
  • Korišćenje tajmera i diktafona za podsećanje
  • Upotreba čeklista korak po korak

Pažnja
Svi smo opremljeni veoma složenim i dinamičnim sistemom pažnje. Ove veštine nam omogućavaju da idemo kroz život obraćajući pažnju na stvari koje su važne i blokirajući stimuluse koji nisu važni. Naše veštine pažnje dozvoljavaju nam da radimo više od jedne stvari istovremeno ili da se prebacujemo između dve različite aktivnosti. Nakon razvoja neurološkog oboljenja ove veštine su često kompromitovane. Veštine pažnje su važne zato što su nam one neophodne da bismo izveli svakodnevne zadatke i da bismo efikasno komunicirali.

Postoje različiti tipovi veština pažnje:

  • Održavanje pažnje – ova veština je neophodna da bi se pažnja održala tokom vremenskog perioda neophodnog da bi se završio zadatak.
  • Selektivna pažnja – ova veština nam omogućava da obraćamo pažnju na nešto a da nas pri tom pozadinska buka ili pokreti ne ometaju lako.
  • Prebacivanje pažnje – ova veština nam omogućava da se selimo između dve aktivnosti a ne samo da se fokusiramo na jednu i zaboravimo na drugu.
  • Deljenje pažnje – ova veština nam omogućava da podelimo pažnju između dva zadatka npr. vožnje i pričanja u isto vreme.

Teškoće sa pažnjom imaju uticaj na komunikaciju i svakodnevne aktivnosti kao što su vožnja ili kuvanje. Osobe sa problemima pažnje mogu se dovesti u opasnost ukoliko se upuste u aktivnost kao što je vožnja, posebno ukoliko takođe pate i od zamora. Pažnja takođe utiče na veštine komunikacije zato što osobe sa neurološkim oboljenjem mogu imati teškoća u paženju tokom konverzacija i obrade informacija.
Postoji dosta strategija koje možete koristiti da olakšate pažnju i koncentraciju kao što su praćenje zamora, pokušavanje da ne radimo više stvari od jednom i eliminisanje ometajućih faktora tokom razgovora sa nekim.