Razvijati detetove govorno jezičke veštine nije teško. Prve godine detetovog života su ključne za razvoj govorno jezičkih i kognitivnih veština. Zbog toga je važno da im tokom tog perioda pružimo što je moguće više stimulacije, pozitivnog modelovanja i neposrednog ljudskog kontakta. Pružanje pozitivnog unosa kojim pomažemo razvoj detetovih govorno jezičkih veština nije nauka i može se lako izvoditi kroz igru i svakodnevne interakcije.

Detetov mozak je kao sunđer, oni su željni da uče o svetu oko sebe i upijaju sve informacije i iskustva koji su im na raspolaganju.
10 najvažnijih saveta za razvoj govora i jezika vašeg malog deteta:

  1. Usmeravajte zajedno pažnju– gledajte zajedno u stvari, pokazujte stvari i imenujte ih.
  2. Zajedno gledajte knjige, imenujte slike, čitajte im priče.
  3. Spustite se na njihov nivo i okrenite se prema njima licem dok govorite.
  4. Nabavite kolica u kojima dete sedi okrenuto ka vama tako da mu možete pričati.
  5. Izvadite cuclu i ugasite TV. Igrajte se sa svojim detetom.
  6. Ponavljajte njihove vokalizacije i reči da biste pružili dobro modelovanje.
  7. Proverite im sluh da slučajno nemaju „začepljeno uvo“.
  8. Pevajte pesme i pesmice svojoj maloj deci.
  9. Napravite od svake aktivnosti aktivnost učenja jezika.
  10. Zapamtite da nivo vašeg jezika treba da bude jednostavan i lak za razumevanje.

Važnost igre
Igra je apsolutno vitalna za zdravi razvoj deteta. Izlaganje deteta igri podstiče fizički, intelektualni emotivni i socijalni razvoj. Neka istraživanja pokazuju da se do 75% razvoja mozga događa nakon rođenja a da su prve godine detetovog života osnova za zdravi rast i razvoj. Svaki put kada se beba ili dete uključi u neku aktivnost nervne ćelije u mozgu se stimulišu i veze među njima se stvaraju. Ovaj proces utiče na razvoj veština fine i grube motorike, jezika, govora, socijalizacije, svesti o sebi, slušanja i pažnje, emotivne ravnoteže, kreativnosti, rešavanja problema i sposobnosti učenja. Dete uči da ovladava svojom okolinom vežbajući stvari iznova i iznova.

Stadijumi igre i razvoj deteta
Na naša razmišljanja o razvoju deteta uticale su revolucionarne teorije Žana Pijažea. Iako neki istraživači danas imaju različita mišljenja o Pijažeovim teorijama, mnoge njegove opservacije i istraživanja još uvek dominiraju u objašnjavanju dečijeg mišljenja i razvoja. Pijaže je posmatrao igru u tri stadijuma:

  • Senzomotorna igra – Ovakva igra je karakteristika prve 2 godine života i podrazumeva puno ponavljanja jednostavnih radnji. Kroz ovakav vid igre dete uči o osobinama predmeta i kako da njima manipuliše. Deca takođe uče da prate uticaj igre na njihovo okruženje.
  • Simbolička igra – dete sada počinje da stvara svet pretvaranja i kobajagi igre. Deca počinju da poistovećuju jedan predmet sa drugim, npr. četka postaje brod. Ova igra se kasnije razvija u imitaciju i razrađene (složene) sekvence, kada dete može igrati ulogu doktora ili učiteljice. Dete počinje da biva manje usmereno na sebe i stiče više svesti o drugima. Do uzrasta od 4 godine dete počinje da pokazuje interesovanje za igre koje imaju pravila i prelazi od paralelne igre ka igri koja podrazumeva više socijalne interakcije. Ova pravila su u mnogome zasnovana na senzo-motornim aspektima igre koji obezbeđuju strukturu i ponavljanje. Ovakva igra se nastavlja do uzrasta od 6-7 godina.
  • Igre sa pravilima – ove igre, kao što su sportovi, uključuju pravila i nisu spontano kreirane izmišljene igre. Deca se ponekad mogu dogovarati oko pravila igre. Takođe je veći fokus na socijalnim aspektima igre i prihvatanju od strane grupe.

Iako postoji diskusija oko uzrasta na kojima ove forme igre počinju da se pojavljuju i da li neke od ovih stadijuma treba podeliti na podstadijume, Pijažeovo objašnjenje nam daje jednostavne smernice o razvoju detetove igre. Ovi stadijumi uključuju ključne procese koji utiču na dete za ceo život. Njihovo angažovanje u igri će im pomoći da nauče koncept pravila, razviće njihove socijalne veštine, govor i jezik, mišljenje i maštu. Igra je vitalna za detetov zdrav razvoj.

Građenje okruženja bogatog ljubavlju, učenjem i jezikom kroz igru i pozitivne svakodnevne interakcije
Građenje okruženja bogatog jezikom je na prvi pogled lako. Nažalost, u današnjim užurbanim domaćinstvima i užurbanim životnim stilovima roditelja, koji moraju da rade puno radno vreme, to je teže nego što mnogi od nas misle. Ipak, u svakodnevnim situacijama, postoji mnogo prilika koje možete da koristite da biste poučavali jezik. Prvo, ako možete da izdvojite vreme koje ćete provesti sa svojom decom u zajedničkom usmeravanju pažnje, onda odlično, zato što je to premijum vreme jedan na jedan koje će vašem detetu dugoročno koristiti. Ukoliko imate vremena, a samo stavljate dete ispred TV-a sa dudom u ustima, činite mu magareću uslugu. Ima nekoliko (i samo nekoliko!!) dečijih TV programa koji su na bilo koji način edukativni a dete će verovatno više naučiti o bilo kojoj stvari tokom igre jedan na jedan sa svojim roditeljem ili starateljem. TV i video igre su pasivna zabava i ne podstiču nikakvu interakciju. Istraživanja sada pokazuju da mnoga deca koja previše gledaju TV imaju problema sa pažnjom i slušanjem kada dođu u školu.

Građenje okruženja bogatog jezikom je ustvari korišćenje svake prilike da upotrebljavamo govor i jezik, da stupimo u interakciju, da zajednički usmerimo pažnju na nešto, da razgovaramo, da naizmenično učestvujemo. Građenje jezički bogatog okruženja je takođe i građenje okruženja negovanja, pružanja ljubavi i naklonosti detetu i građenje njihovog samopouzdanja. I na kraju to je građenje okruženja za učenje, stvaranje mesta gde ljubav, jezik i učenje mogu da se dogode zajedno.
Sve ovo može izgledati malo komplikovano, ali daću vam jedan mali primer. Vi ste otac i imate 15 minuta da ih provedete sa svojim 4-oro godišnjim sinom Srećkom. Vi odlučujete da budete vatrogasac i zamišljate da ste upravo dobili poziv da ugasite požar u nekoj velikoj zgradi.
Prvo, hajde da razmislimo o jeziku koji ćemo koristiti: Imenice – vatrogasac, požar, vatra, šlem, čizme, crevo, voda, vatrogasni kamion, dim, merdevine… Glagoli – voziti, penjati se, trčati, skakati, mirisati… Pridevi – mokar, vruć… Predlozi – u, ispred, na…
Socijalne veštine – naizmenično učestvovanje i zajedničko usmeravanje pažnje
Samopouzdanje – Neka vaš sin bude glavni vatrogasac, neka on vama izdaje naređenja.
Naklonost – Zagrlite ga kada ugasite požar i spasite sve ljude.
Kako je to prosto!! Ovo je samo jedna kratka igra uloga gde Srećko igra, uči, sluša i koristi jezik, uči socijalne veštine, stiče samopouzdanje i gradi odnos sa svojim ocem. Tati je trebalo samo 15 minuta vremena njegovog dana da to izvede. Izgleda da to nije uvek teško izvesti, možete to raditi i u kratkim periodima, kada imate po malo vremena.

Evo još jedan primer. Mama mora da opere ruke dvogodišnjoj Ani.
Mama: Vidi ruke su ti prljave. Prljaaave. (vodi Anu do lavaboa)
Ana: Baa
Mama: pustimo vodu…vuuš, evo je voda, vuuš curi
Ana: skviči i kikoće se
Mama: Stavi sapun
Mama: (trlja Anine ruke i peva) Perem, perem, perem, perem ruke
Ana: smeje se
Mama: Hajde da ih obrišemo. Brišem, brišem, brišem (briše Anine ruke)

Evo ga tipičan primer svakodnevne aktivnosti koju mama čini zabavnom i u isto vreme koristi dosta jezika. To je aktivnost učenja, sa puno jezika i to je zabavan trenutak za mamu i ćerku. Kako je to prosto!! Pozitivna interakcija kao ova je obogaćujuća za dete. Sigurno su ovakve aktivnosti koje traju samo nekoliko minuta vrednije od sat vremena pasivnog sedenja ispred TV-a.

Obratite pažnju na nivo svog jezika
Jedna od najvažnijih stvari kojih treba biti svestan kada koristimo jezik sa malim detetom je nivo i složenost jezika koji sami koristimo. Razmislite o njihovom uzrastu i jeziku koji oni koriste. Malo dete će obično razumeti više reči nego što ih koristi u govoru. Možete pogledati skale razvojnih dostignuća da biste dobili opštu ideju o nivou jezika vašeg deteta. Pretpostavimo da se vaše dete razvija negde u okvirima normi. Razmislite kako da prilagodite svoj jezik njegovom nivou. Npr. ako vam ćerka ima dve i po godine i može da prati jednostavna uputstva koja sadrže 2 ključne reči, budite pažljivi kada joj govorite. Ako koristite dugačke rečenice ona vas neće razumeti. Ako vaše dete ima teškoća sa razumevanjem, koristite samo ključne reči, više intonacije i gestova ili pokazujte dok izgovarate reči.

Povucite se i napajajte jezikom
Razvoj jezika vašeg deteta možete poboljšati i tako što ćete se, ponekad, tokom igre povući i dopustiti njemu da vodi. To daje detetu kontrolu nad okruženjem i gradi njegovo samopouzdanje. Iako ste još uvek uključeni u igru vi ne diktirate šta se dešava. Međutim vi još uvek možete ubacivati prikladan jezički sadržaj u igru dok se ona odvija. Poenta ovde nije da pomislite da treba da popunjavate svaki trenutak tišine, samo posmatrajte i slušajte i dodajte jezički sadržaj.

Zajedničko usmeravanje pažnje
Gore navedeni primeri pokazuju važnost zajedničkog usmeravanja pažnje na nešto. To je važno zbog toga što ne samo što dajete detetu referentnu tačku kada govorite o stvarima, nego dete uči da sluša i koristi veštine pažnje. Ove veštine su od vitalne važnosti za dete kada ono pohađa školu a rani uzrast je ključan za razvoj ovih veština. Istraživanja pokazuju da previše pasivnog gledanja televizije na ranom uzrastu može uticati na veštine slušanja i pažnje na školskom uzrastu. Najbolji način da razvijete te veštine je da provodite vreme sa svojim detetom, pričate i igrate se sa njim i zajednički usmeravate pažnju na najrazličitije stvari.