Mnoga deca imaju smetnje u razvoju ili poremećaje učenja koje dovode do problema sa komunikacijom ili učenjem zbog bolesti, povrede, poremećaja ili sindroma. Neka deca imaju samo poremećaj učenja bez nekog očiglednog razloga. Kada dete ima posebne edukativne potrebe ili poremećaj učenja, problemi se mogu javiti u oblasti govora, jezika, društvenog jezika i ponašanja. Ipak, bez obzira na stepen komunikacijskih teškoća, verovatno je da uvek postoje načini da olakšamo toj deci da komuniciraju svoje potrebe. Čak i deca sa ozbiljnim teškoćama imaju potencijal da poboljšaju svoj nivo komunikacije, što će im omogućiti da iniciraju, odgovaraju i prave izbore. Koristeći neke ključne principe, roditelji, defektolozi i osoblje u specijalnim školama mogu pospešiti komunikaciju.

Uzroci poremećaja  učenja

Poremećaj učenja ili teškoće sa učenjem su često deo ispoljavanja većeg poremećaja, bolesti ili povrede. Uloga genetike postaje sve primetnija i kada deca pokazuju znakove teškoća sa učenjem ili poremećaja učenja ili kašnjenja u razvoju, često se podvrgavaju dijagnostičkom genetskom testiranju. Druga deca sa poremećajem učenja ili smetnjama u razvoju mogu imati očigledniji uzrok kao što je povreda mozga. Neka deca nikada ne dobiju formalnu dijagnozu, ali se uvek bore sa učenjem i/ili komunikacijom.

Uobičajeni uzroci smetnji u razvoju

Teškoće sa učenjem i smetnje u razvoju javljaju se iz različitih razloga:

Autizam – Deca iz spektra autizma mogu pokazati širok raspon teškoća u komunikaciji od blagih do dubokih. Neke od ovih teškoća u komunikaciji su prilično jedinstvene za autistični poremećaj i često su opisivani kao „trijada simptoma“ – komunikacija, imaginacija i socijalna interakcija.

Cerebralna paraliza i povreda mozga – Deca koja dožive povredu mozga, tokom trudnoće, porođaja ili u detinjstvu mogu imati dugoročne teškoće sa kognitivnim funkcionisanjem, komunikacijom i motornim veštinama. Nakon oštećenja, mozak nastavlja da raste i razvija se tokom detinjstva i različiti delovi mozga mogu kompenzovati oštećene delove, ali dok se ovaj proces odvija, ova deca mogu zaostati akademski u odnosu na vršnjake. Oštećenje mozga u ranim godinama života znači da će deca morati da se nose sa povredom mozga u vreme kada uče neke ključne temeljne veštine. To znači da će neka od njih imati teškoće i kašnjenja kroz čitavo detinjstvo.

Razvojna dispraksija – dispraksija često može uzrokovati teškoće sa govorom, ali može biti mnogo više ozbiljna pogađajući grube i fine motorne pokrete, planiranje i kognitivno funkcionisanje.

Sindromi – napretkom medicine dolazi do većeg naglaska na dijagnostiku i tretman genetskih poremećaja ili sindroma. Genetska testiranja često mogu dati dijagnozu misterioznom poremećaju. Kada imamo dijagnozu, imamo i ideju koji simptomi se mogu ispoljiti tokom vremena i u skladu sa tim praviti planove. Postoje hiljade različitih sindroma i mnogi od njih su povezani sa teškoćama u komunikaciji.